Umjetnički paviljon u Zagrebu – Otvorenju izložbe Silvija Vujičića, Nokturno

Otvorenju izložbe Silvija Vujičića, Nokturno u subotu, 20. rujna u 12h
Botanički vrt Biološkog odsjeka PMF Sveučilišta u Zagrebu, Trg Marka Marulića 9 a

Na početku jesenske sezone, Umjetnički paviljon donosi treću sekvencu izložbe Tko je Elsa Fluid, to se zna. Riječ je o izložbi Nokturno umjetnika Silvija Vujičića koji je smješta u paviljon Botaničkog vrta nastanjujući ga reminiscencijom kemijskog laboratorija, a promišljajući o nevidljivom živom svijetu. Mistična priroda Else Fluid premrežena dvojnostima ovaj se put isprepliće s mračnim tvarima i noćnom tminom.

Tko je Elsa Fluid? Privid, halucinacija, opojnost, lijek ili cvijet noćnog cvata, ubojita datura?
Ambijentalno zvučna instalacija koju Vujičić gradi za paviljon Botaničkog vrta, može nas podsjetiti na kemijski laboratorij ili sofisticirani alkemijski kabinet iz budućnosti. U središtu je biljka datura, mitskog značaja i halucinogenih pa i smrtonosnih svojstava. Kemijskim procesima, umjetnik ekstrahira iz nje otrovne alkaloide, nanosi ih na sito te njihovo raslojavanje, kratkotrajno putovanje ubojitih tvari i pojavnost koja traje svega nekoliko sekundi fiksira fotografskim aparatom. Rezultat je slikom materijalizirana vizija, halucinacija, otrovna tvar…

Postavljen u paviljonu Botaničkog vrta, Silvijev je rad inverzija prostora-vremena. Ono što je izvana, uvlači se unutra, unutrašnjost postaje izvanjkost, a vrijeme se u timelapse snimku noćnih cvjetanja dature skraćuje. Možemo ga zamisliti kao školjku koja u svoju spiralnu unutrašnjost uvlači daleke prostore i vrijeme drukčijeg trajanja čije nam rezonance odašilje kada je prislonimo na uho. Možemo zamisliti da se čitav Botanički vrt kakvog znamo iz svojih dnevnih šetnji uvlači u centralni prostor paviljona, definiran Silvijevom instalacijom, odakle se prelijeva, izvrnut. Otkrivamo što se događa noću, otkrivamo zavodljivost noćnog cvata dature, isparavanje alkaloida, čujemo zvukove malih sisavaca šišmiša, prezrenih moljaca i drugih nokturalnih bića. Imaginiranje pohlepnih šišmiša koji svojim dugačkim jezicima usisavaju daturin nektar, prenoseći otrovnu pelud na crnim tijelima, čije sjene u večernjim satima izazivaju nelagodu, asocira nas na vampire, vještičarenje i magiju, na nešto opasno jer nas može zavesti i zaluditi. Možemo izgubiti glavu preplavljeni opskurnim dijelovima vlastite nutrine. No ne radi se samo o zavođenju. Ili o strahu. Datura je isto i ljekovita biljka. Njezina je mirisna dubina bazen dvojnosti, liminalni prostor ispunjen i otrovom i lijekom.

Racionalnost modernog doba bori se protiv ambigviteta i nedokučivosti konstruiranjem binarnih sistema. Jezik je medij racionalnog uma i ljudska specifičnost u ne-samo-ljudskom svijetu. To je još jedna razina rada. Koristeći jezik/riječ/pismo koje podvrgava isparavanju alkaloida, Silvio dokida njegovu isključivu ulogu u formiranju i objašnjavanju svijeta. Možda bismo se, doista, umjesto na preciznost jezika mogli osloniti na trnce koje osjećamo ili naslućivanja nečijih blizina, na intuiciju koja nije u potpunosti jezikom objašnjiva, ali pomaže da shvatimo da ono što je nedokučivo također postoji. Ispisane riječi alkaloidom razlažu se i nestaju. Elsa Fluid ovaj put ide onkraj jezika.

Kustosica izložbe je Irena Bekić.

Silvio Vujičić (1978.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i na Tekstilno Tehnološkom Fakultetu u Zagrebu. Od 2002. godine izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i međunarodno. Dobitnik je nagrade 8. hrvatskog trijenala grafike (2019.) i 40. salona mladih u Zagrebu (2006.).