Ceres naklada

Slušanje glazbe u pokretu sastavni je dio našeg sve digitaliziranijeg svijeta 2020. Otkad je Appleova iTunes knjižnica nastala na prijelazu tisućljeća, s lakoćom možemo skupljati pjesme i stvarati vlastite popise pjesama. Ima nešto jedinstveno zadovoljavajuće u tome što imate domaću kolekciju pjesama koja nadopunjuje raspoloženje ili nas vraća u nostalgični trenutak u vremenu.

No, kako su se streaming usluge poput Spotifyja počele razvijati 2006. godine, primijetio se pomak s vlasništva na pristup. Umjesto da kupujemo i preuzimamo glazbu, mi zapravo samo “unajmljujemo”. Do 2008. godine platforma Spotify ‘freemium’ omogućila nam je pristup preko 50 milijuna pjesama, samo pritiskom kažiprstom na ekran. Od veljače 2020. ovaj servis ima 271 milijun aktivnih korisnika mjesečno.

Tek sada počinjemo propitivati ​​što pojava streaminga zapravo znači za planet. Što taj neprekidni tok podataka uživo čini našem okruženju? Može li biti ekološki prihvatljivije vratiti se kupnji CD-a?

Prelazak s fizičkog na digitalni glazbeni format tijekom posljednja dva desetljeća doveo je do velikog smanjenja upotrebe plastike. Vrhunac proizvodnje CD-a dogodio se 2000. godine, kada je američka industrija koristila 61 000 tona plastike. U 2016. godini to se značajno smanjilo na samo 8000 tona plastike, jer su digitalni formati preuzeli primat. I to sve zahvaljujući streamingu.

Međutim, istraživanje u suradnji Sveučilišta u Glasgowu i Sveučilišta u Oslu, zaključuje da utjecaj streaminga na okoliš daleko premašuje štetu negoli upotreba fizičkih (plastičnih) proizvoda. Drugim riječima, ispada da je kupnja CD-a zelenija od digitalnog slušanja glazbe.

“Iz perspektive emisije ugljika, prijelaz na streaming snimljene glazbe s uređaja povezanih na internet rezultirao je znatno većim emisijama ugljika nego u bilo kojoj prethodnoj točki povijesti glazbe.”

U svojoj knjizi Decomposed, The Political Ecology of Music iz 2019. godine, Devine potvrđuje, “pohranjivanje i obrada glazbe na mreži koristi ogromnu količinu resursa i energije – što ima velik utjecaj na okoliš.”

Razlog zašto je streaming toliko štetan za planet je taj što su njegovi učinci uglavnom nevidljivi. Iako je ne možemo vidjeti, slušanje glazbe u stvarnom vremenu zahtijeva ogromnu količinu energije koju generiraju poslužitelji često kilometrima daleko. Prema istraživanju, godišnje emitiramo preko 350 000 tona stakleničkih plinova zbog potrebe za pokretanjem udaljenih poslužitelja 24/7.

U borbi za zadržavanje fizičkih glazbenih proizvoda na tržištu, Key Production jedan je od glavnih proizvođača koji još uvijek posluju. Osnovana 1990. godine, stavila je okoliš na prvo mjesto svog dnevnog reda, a i danas napreduje, okrećući oko 14 milijuna funti godišnje. Živi dokaz da fizičko tržište nije nestalo, Key za glazbenike širom svijeta proizvodi sve, od vinila, CD-a i DVD-a, pa sve do kazeta…. baš prava stara škola.

Životni vijek proizvoda je ono na što računa prerađivačka industrija. “Postoji element sentimentalnosti kada je u pitanju prikupljanje albuma”, kaže Karen.

Ne samo da je svijet digitalne glazbe ekološki neodrživ, “već je i nestvaran, vi ga ne posjedujete. Kad vam se stvarno sviđa umjetnik, želite se osjećati blisko s njim. Želite njegovu priču, a to dolazi u obliku albuma – posebno ovo vrijedi za obožavatelje u dobi iznad 45 godina, koji su česta publika CD shopova.”

Ako vjerujemo dokazima, čini se da bi povratak kupnji fizičkih kopija glazbe znatno poboljšao naš otisak ugljika. Ali mnogi nisu spremni na takvu promjenu zbog lakoće digitalnog streaminga.

Misal kneza Novaka