„Posvećeno onima koji se ne daju ušutkati“, piše na početku najnovijeg izdanja AGM-a pod naslovom Usta širom zatvorena, autora Ivice Miškulina. Osnovna tema knjige jest poblematika prava na slobodno izražavanje mišljenja u zadnjem desetljeću komunističke Jugoslavije. Autor si postavlja pitanja poput ovih: Kako je u to vrijeme bilo moguće proglasiti državnim neprijateljem čovjeka čije riječi nisu nikoga uvrijedile? Na kakav je način režim pravdao očitu represiju nad pojedincem koji nije upotrijebio bombu ili pištolj niti je bio dio neke protudržavne urotničke ili terorističke skupine, a opet je uvršten u skupinu najopasnijih protivnika…?

Kako autor u uvodu kaže, ova knjiga u prvome redu donosi analizu kaznenih i prekršajnih postupaka koje su sudovi Socijalističke Republike Hrvatske (SRH) od 1980. do proljeća 1990. vodili protiv ljudi koji nisu htjeli šutjeti i riječi koje su smatrali potrebnim izgovoriti ili napisati. U manjoj se mjeri osvrće i na represiju nad pravom na javno informiranje. Donosi potom i razmatranja o tome zašto je režim autore nepoćudnih riječi smatrao iznimno opasnim neprijateljima.

Doc. dr. sc. Ivica Miškulin, rođen je u Slavonskom Brodu 1979. Nakon završetka gimnazije (jezično usmjerenje) 1997. upisao je studij povijesti i sociologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 2002. te postigao stupanj prof. povijesti/sociologije. Godine 2005. magistrirao je humanističke znanosti, područje povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2009. doktorirao humanističke znanosti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s temom Međunarodna zajednica i zapadna Slavonija 1991. – 1995. Godine 2002. zaposlen je u statusu asistenta na Hrvatskom institutu za povijest – Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje (u okviru znanstveno-istraživačkog projekta „Demokratski pokret, velikosrpska agresija i Domovinski rat u istočnoj Hrvatskoj” – danas u svojstvu vanjskog suradnika na projektu). Sudjelovao je u organizaciji nekoliko znanstvenih skupova, a od 2006. do 2009. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu držao je nastavu na kolegijima (u okviru Studija povijesti i Studija kroatologije) Povijest hrvatskog naroda nakon Prvog svjetskog rata te Hrvatska kulturna i politička povijest u XX. stoljeću te kao voditelj radnih grupa Ustaška emigracija i Programatski spisi hrvatskih političkih stranaka i grupa u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevini Jugoslaviji.

U razdoblju 2010. – 2011. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu sudjelovao u nastavnom procesu i to držeći nastavu na kolegijima (u okviru Studija povijesti) Stvaranje suverene Hrvatske, Izradba znanstvenog rada te Povijest Katoličke crkve u Hrvatskoj – Povijest župa Zagrebačke nadbiskupije od 1918. Godine 2009. izabran je u znanstveno zvanje znanstveni suradnik, a 2010. u nastavno zvanje docent.

Izdavač: AGM