Večer u raju – zbirka priča Lucie Berlin

Ava Gardner u zagrljaju mladoga meksičkog „galeba“, japanski turist koji se, gledajući borbu s bikovima, odjednom sruši mrtav, nezvana gošća koja unosi red u kaotičnu obiteljsku proslavu Božića, urnebesni dijalog dviju bivših supruga istoga fatalnog muškarca… Sve su to slikoviti prizori i motivi Večeri u raju, sad već druge, posmrtne zbirke priča Lucije Berlin. Predloške za mnoge od tih priča autorica je pronalazila u vlastitom, nekonvencionalno proživljenom životu obilježenom burnim zbivanjima u ekscentričnoj obitelji, bolešću, alkoholizmom i drogom, seljakanjem diljem obiju Amerika i prihvaćanjem, iz nužde, najrazličitijih poslova, od spremačice do sveučilišne profesorice. Majstorica zapažanja sitnih životnih ironija i paradoksa, prići će i najmračnijim iskustvima s dozom pomalo subverzivnoga humora, ne skrivajući pritom empatiju prema akterima u ljudskoj komediji, tomu nepresušnom vrelu iz kojega crpi materijal za svoju emocijama nabijenu, senzualnu, ali ipak discipliniranu prozu, neopterećenu bilo kakvim stilističkim ukrasima.
Ako je itko znao, zahvaljujući neposrednosti izraza, pretočiti život u književnost, onda je to zasigurno bila danas već legendarna Lucia Berlin.

Lucia Berlin (1936. – 2004.), američka spisateljica kratkih priča, rođena je u Juneauu na Aljasci kao Lucia Brown. Odrasla je u nefunkcionalnoj obitelji (majka alkoholičarka), a zbog očeva zanimanja (rudarski inženjer) često su mijenjali boravište, tako da joj je cijelo djetinjstvo i adolescentsko doba bilo protkano selidbama, od raznih dijelova SAD-a do Čilea i Meksika. Godine 1955. počinje studirati na Sveučilištu u New Mexicu, no ubrzo se udala i rodila dvoje djece. Nakon rođenja drugog sina brak se raspao, ali je unatoč teškoj životnoj situaciji uspješno završila studij. Uslijedila su još dva propala braka, godine borbe s ovisnosti i bolešću. Godine 1968. dobila je mjesto profesorice na Sveučilištu u New Mexicu, no već 1971. seli se u Kaliforniju. Do 2000. predavala je kreativno pisanje na Sveučilištu u Coloradu, kada je umirovljena. Umrla je 2004. u Los Angelesu. Njezina proza uvijek je imala svoju odanu ali malobrojnu publiku, no tek nakon njezine smrti doživjela je zasluženo priznanje kritike i publike. U Nakladi OceanMore objavljena je 2017. njezina zbirka priča Priručnik za spremačice.

Izdavač: OceanMore