Nakon više od 40 godina rada letjelica Voyager 2 je druga svemirska letjelica (odmah iza Voyagera 1) koja se otisnula u daleki Svemir, izašla iz granica Sunčevog sustava, heliopauze, i dotaknula međuzvjezdani prostor.

Sva ljudska istraživanja svemira obuhvaćaju prostor oko sunca i prostor koji je obuhvaćen djelovanjima sunčevog vjetra. Sada napokon imamo priliku istražiti i prikupiti informacije o Svemiru u kojemu nema tih utjecaja što će sigurno proširiti nove spoznaje o Svemiru.

Sonde Voyager 1 i 2 u odličnom su stanju tvrde znanstvenici, pogotovo ako uzmemo u obzir da su dizajnirane za maksimalni pogon od 5 godina. No, izlaskom iz prostora sunčevog utjecaja javljaju se novi problemi koji muče znanstvenike.

Voyageru prijeti hladnoća i manjak energije.

Kako su dizajnirani da putuju u duboki svemir, daleko od Sunčeve svjetlosti, Voyagere nije bilo moguće napajati solarnim panelima. Umjesto toga, struju za njihove instrumente, računalo i antenu proizvodio je radiotermalni generator – jednostavni uređaj koji toplinu radioaktivnog raspada plutonija pretvara u električnu energiju. Voyager 2 trenutno gubi oko 4w snage godišnje i stručnjaci su vremenom krenuli s isključivanjem određenih funkcija sonde kako bi zadržali dovoljno struje za primanje signala i održavanje rada. Voyager 2 se trenutno bori i s ekstremnom hladnoćom koja iznosi oko -269 stupnjeva Celzijusa a stručnjaci smatraju kako će i to vremenom utjecati na pogon letjelice.

Iako stručnjaci smatraju kako će sonda raditi još najmanje 5 godina svjesni su da će uskoro morati donijeti mnoge teške odluke i ugasiti još neke dodatne funkcije kako bi onaj osnovni sustav održavanje letjelice izdržao što duže. Do toga vremena Voyager 2 će slati vrijedne informacije iz međuzvjezdanog prostora.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here