Vrana – Čovjekov najbolji prijatelj u urbanoj sredini?

Novo istraživanje Sveučilišta u Tel Avivu (TAU) otkriva fascinantne promjene u ponašanju ptica koje su navikle na život u blizini ljudi kada se njihovo stanište iznenada isprazni od ljudskog prisustva. Istraživači su proučavali vrane, aleksandrinke (poznate i kao ružičaste aleksandrinke) i sitne ptičice prinie – a rezultati su iznenađujući.

Dok su vrane i aleksandrinke, poznate po tome što “prate” ljude, navikle na buku i hrane se ostacima ljudske hrane, smanjile aktivnost tijekom izolacije, sitne ptičice prinie, za koje se smatra da su plahe, zapravo su pojačale aktivnost na istom području.

Istraživanje je provedeno pod vodstvom studenta Congnana Suna, dr. Arjana Boonmana i prof. Yossia Yovela, voditelja Sagol škole neuroznanosti i člana Zoološke škole na TAU-u, u suradnji s prof. Assafom Shwartzom s Odjela za pejzažnu arhitekturu na Technionu.

Kao dio istraživanja, znanstvenici su iskoristili prvi lockdown uzrokovan COVID-19 virusom da bi testirali međusobni odnos čovjeka i prirode. Postavili su 17 širokopojasnih osjetljivih mikrofona za snimanje u parku Yarkon i ulicama u blizini sjevernog Tel Aviva.

Uz pomoć umjetne inteligencije, analiza snimaka od prvih dana izolacije do 10 dana nakon njenog završetka (od 25. ožujka do 28. svibnja) pokazala je da je aktivnost vrana i aleksandrinki bila značajno niža (poziv vrana u parku se smanjio za oko 50% tijekom izolacije, a cvrkut aleksandrinki u parku pao je za oko 90%). Nasuprot tome, sitne ptičice prinie zapravo su imale koristi od odsustva ljudi i povećale su svoju prisutnost za oko 12%.

Prof. Yossi Yovel objašnjava: “Kada je počeo prvi lockdown zbog COVID-19, mi smo – kao i mnogi istraživači u tom periodu – bili u jedinstvenoj situaciji da promatramo i proučavamo utjecaj ljudske aktivnosti na prirodu. Ova neočekivana promjena u ponašanju ptica ukazuje na složene odnose koje ptice grade s ljudima u urbanim sredinama.”

Istraživanje otkriva da su vrane i aleksandrinke, koje su se s vremenom prilagodile životu uz ljude, postale ovisne o ljudskoj prisutnosti. Njihova smanjena aktivnost tijekom izolacije može se objasniti nedostatkom hrane i smanjenom bukom. S druge strane, prinie, koje su manje ovisne o ljudima, iskoristile su priliku da se šire i istražuju područje bez ljudskog ometanja.

Ovi rezultati su značajni jer nam pomažu da bolje razumijemo kako interakcija ljudi i prirode utječe na ptičje populacije u urbanim sredinama. To znanje može se koristiti za upravljanje parkovima i zelenim površinama na način koji koristi i pticama i ljudima.