Novo istraživanje uma vrana otkrilo je nalaz koji ostavlja usta širom otvorena: vrane nisu samo pametne – one također posjeduju oblik svijesti, sposobne su svjesno razmišljati i svjesne su sebe i svoje okoline. Drugim riječima, one imaju subjektivna iskustva.
To se naziva primarnom, ili senzornom, sviješću, a to je samo prethodno dokazano kod primata – što znači da ćemo sada možda morati preispitati svoje razumijevanje kako svijest nastaje, uz preispitivanje ptičjeg mozga.
Svijest je teško utvrditi kod životinja koje ne govore. To je sposobnost da budete svjesni sebe i svijeta oko sebe, da znate što znate i da razmišljate o tom znanju. Poboljšava rješavanje problema i donošenje odluka – u kojima vrane briljiraju.
Primarna svijest je najosnovniji oblik svijesti kako je kategoriziramo – svijest o opažanju svijeta u sadašnjosti (i neposrednoj prošlosti i budućnosti). Prvenstveno je povezana s moždanom korom primata, složenom slojevitom regijom mozga sisavaca.
No, mozak ptica strukturiran je sasvim drugačije od mozga primata i gladak je tamo gdje je mozak sisavaca slojevit. Pa iako su vrane – obitelj ptica koja uključuje vrane i gavrane – nevjerojatno pametni, s kognitivnim sposobnostima koje se nalaze kod primata, ostala su pitanja mogu li prijeći granicu u svjesno razmišljanje.
Da bi to saznali, znanstvenici su osmislili eksperiment kako bi testirali mogu li ptice imati subjektivna iskustva, a testirali su ga na dvije vrane.
Ptice osposobljene da reagiraju na vizualne podražaje. Pokazani su im zasloni na kojima su bila prikazana svjetla; ako je vrana ugledala svjetla, trebala bi mahnuti glavom da pokažu da su vidjele nešto. Većina svjetla bila su jasna i nedvosmislena, lako se vidjela, a vrane su pouzdano izvijestile da su ih vidjele.
Ali neka je svjetla bilo puno teže uočiti – kratka i slabašna. Zbog toga su dvije vrane ponekad izvijestile da su vidjele signale, a ponekad nisu. Tu subjektivno osjetilno iskustvo ulazi u njihovu sliku i svijest.
Za eksperiment je svakoj vrani prikazano otprilike 20 000 signala, raspoređenih kroz desetke sesija. U međuvremenu, elektrode ugrađene u njihov mozak bilježile su njihovu neuronsku aktivnost.
Kad su vrane zabilježile odgovor „da“ na viđenje vizualnih podražaja, zabilježena je neuronska aktivnost u intervalu između gledanja svjetlosti i isporuke odgovora. Kad je odgovor bio “ne”, ta povišena neuronska aktivnost nije se vidjela. Ta je veza bila toliko pouzdana da je bilo moguće predvidjeti vranin odgovor na temelju moždane aktivnosti.
Očekuje se da će živčane stanice koje predstavljaju vizualni unos bez subjektivnih komponenata reagirati na isti način na vizualni podražaj stalnog intenziteta.
Rezultati, međutim, nedvojbeno pokazuju da na živčane stanice na višim razinama obrade vraninog mozga utječe subjektivno iskustvo, ili točnije proizvode subjektivna iskustva.
Rezultati potvrđuju da subjektivna iskustva nisu isključivo vezana za mozak primata – i da složeni slojevi mozga sisavaca nisu uvjet za svijest. Zapravo, druga nova studija otkriva da glatkost ptičjih mozgova uopće nije indikativna zbog nedostatka složenosti. Moguće je da su slične kognitivne sposobnosti neovisno evoluirale i kod ptica i kod sisavaca, što je fenomen poznat kao konvergentna evolucija. Ali također je moguće da su naši mozgovi usko povezani više nego što smo pretpostavljali.
