Prošlog mjeseca neobično jaki vjetrovi srušili su 15 divovskih sekvoja u Yosemiteu. Ako ih niste imali priliku osobno vidjeti, divovske sekvoje su velike – poput, ogromnih nebodera. Ali, nije veličina ono što je najfascinatnije. Sekvoje su sposobne učiniti vrijeme beznačajnim faktorom u životu živih bića, jer pojedinačno stablo može preživjeti tisuće godina. Ratovi, pošasti, modni trendovi: Sekvoje su ih sve preživjele i nadživjele.

Kakva je šteta, dakle, da 15 stabala preživi kroz toliko izazova i ako “samo” umre od običnog vjetra? Nažalost, ovo je priča o klimatskim promjenama . Iako su sekvoje izvrsno prilagođene svom uskom rasponu klime u zapadnim planinama Sierre u Kaliforniji, ovo je stanište neobično osjetljivo na promjenu vremenskih obrazaca i može se mijenjati brže nego što se sekvoje mogu migrirati ili prilagoditi. Ako želimo osigurati opstanak ovih veličanstvenih stabala, vrijeme je da razmislimo o sadnji nove generacije sekvoja na hladnijim, obližnjim staništima.

Iako zdrava sekvoje može preživjeti izazov za izazovom, sekvoja pod stresom osjetljivija je na vatru, bolesti, klizišta i vjetar. A klimatske promjene samo će ove događaje učiniti češćima i ekstremnijima.

Kontroverzniji, novi oblik potpomognute migracije je odgovor na klimu, gdje stručnjaci premještaju populacije u potpuno novo stanište, jer je njihovo postojeće sada previše toplo, suho ili na drugi način neprikladno. Mobilne vrste to obično čine same; u vrućim razdobljima traže hladnije temperature prema polovima ili na višim nadmorskim visinama. U hladnijim razdobljima rade obrnuto. Ovaj je trend toliko konzistentan da EPA kretanje ptica i morskih životinja u prošlom stoljeću smatra pokazateljem klimatskih promjena.

Zbog svojeg sporog širenja, dugog razmnožavanja, znanstvene vrijednosti i puke karizme, sekvoje su idealni ispitni subjekti kako bi mogla funkcionirati odgovorna potpomognuta migracija. Lokacije bi bile sjevernije uz Sierru, gdje bi se sekvoje mogle širiti s dužim vremenskim horizontima i s manje umjetnih prepreka.