Zagađivači zraka ubijaju oko 7 milijuna ljudi svake godine. Velik dio tog zagađenja čine sićušne čestice lebdeće u zraku koje, kada se udahnu, mogu uzrokovati razvoj bolesti srca i pluća, kao i raka.

Male čestice u atmosferi također rađaju oblake, bilo da se radi o kristalima morske soli iz Južnog oceana ili sulfatu iz industrijskih dimnjaka. Zajedno se te čestice nazivaju aerosoli.

Vlaga u atmosferi može se kondenzirati samo u kapljice oblaka s aerosolima. Aerosoli koje izgaranje fosilnih goriva dodaje atmosferi čine te kapljice brojnijima, a oblake reflektiranijim od sunčeve svjetlosti i potencijalno dugotrajnijim.

Sve to povećava količinu sunčeve svjetlosti koju oblaci raspršuju natrag u svemir umjesto da je Zemlja apsorbira. To je djelomično razlog zašto je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) zaključio da aerosoli koje je napravio čovjek hlade klimu i prikrivaju dio zagrijavanja izazvanog stakleničkim plinovima.

Ovo možda zvuči kao dobra vijest, ali nema razloga za slavlje. Aerosoli (i njihov učinak hlađenja) vrlo su kratkotrajni. Dok će CO 2 koji se danas emitira u atmosferu iz automobila i elektrana na ugljen još uvijek postojati stoljećima kasnije, aerosoli koji se emitiraju kao onečišćenje zraka prestat će imati utjecaj za mjesec dana.

To znači da čim prestanemo ispuštati aerosole, njihov tamponski učinak na klimatske promjene nestaje, dok će staklenički plinovi u našoj atmosferi nastaviti zagrijavati planet.

A u novom istraživanju otkrili smo da bi učinak onečišćenja zraka na refleksiju oblaka mogao biti veći nego što je prethodno procijenjeno.