Tim znanstvenika s Canterburyja i Waikato sveučilišta otkrio je endemski rod geotermalnih mikroorganizama u Novom Zelandu. Ovo je otkriće, smatra se, prvo na svijetu.

Novi Zeland je globalna žarišna točka endemije, što znači da se mnogi od njegovih autohtonih biljaka i životinja ne nalaze nigdje drugdje u svijetu. Razlog tome su fizičke barijere poput planina i oceana, ili specifične klimatske i prehrambene zone koje ograničavaju vrste na jednu geografsku regiju. No, mikroorganizmi nisu podložni istim ograničenjima. Ovi sitni putnici mogu se kretati s vodom i tlom, ili putovati na nove lokacije pomoću zračnih struja.

“Svi razumiju da je kivi endemski za ovu zemlju jer ne može letjeti ili plivati do Australije”, kaže profesor Matthew Stott, suvođa istraživačkog tima. “Ali za organizme veličine pola milimetra ili manje, te barijere obično ne predstavljaju problem. Za bakterije je premještanje stotina kilometara pomoću zračnih struja ili kroz vodonosnike ili vodu vrlo često.”

Zbog toga je pronalazak mikroorganizma koji se čini zarobljenim u Novom Zelandu pomalo misteriozan. Otkriće je nastalo u okviru projekta 1000 izvora, koji je zabilježio kemijsku, fizičku i mikrobnu bioraznolikost 1000 gejzira na Sjevernom otoku. Projekt je suvodio profesor Craig Cary s Waikato sveučilišta.

Istraživanje je utvrdilo da je termofilni (toplino-ljubivi) bakterijski rod Venenivibrio jedna od najrasprostranjenijih vrsta koje žive u gejzirima u Taupo vulkanskoj zoni. Znanstvenici su očekivali da će ga pronaći u drugim međunarodnim geotermalnim lokacijama, ali pretraživanje globalnih baza podataka nije otkrilo nijednu zabilješku izvan Novog Zelanda.

Rad koji opisuje misterije Venenivibria objavljen je u časopisu Nature Communications. Razumijevanje zašto se ovaj mikroorganizam nije proširio globalno je fokus profesora Stotta i njegovog tima. Jedno od mogućih objašnjenja je da metaboličke restrikcije mogu ograničiti održivost Venenivibria na dugim relacijama. Druga mogućnost je da jedinstvena geokemija Novog Zelanda, uključujući visoke razine silicija i magnezija, nudi idealno okruženje za ovaj mikroorganizam.

Ovo otkriće ne samo da doprinosi znanju o mikrobnoj bioraznolikosti Novog Zelanda, već i pokreće nova pitanja o tome što ograničava širenje mikroorganizama i kako se endemske vrste mogu očuvati.