ŠIKLJAJI SVJETLA
Šikljaji svjetla iz žive mase:
Stakleni zubi svjetiljke lome.
Okus Tibeta, zvuci Kinšase,
i zagrebačka aura k tome.

Mrakove mnoge naš duh probija,
U gradskoj ikri sudbine ginu.
U zmijin krug se plav plamen svija,
Bršljani love vršnu visinu.

Svjetlo je turpija što bit rasklada;
Oblike zdanja izvrće, mijenja.
I svuda vlada šarm Svjetlograda,
Šimićev duh: P r e o b r a ž e nj a.

Netopir nisam i nisam sova;
Ne uplašim se kad neon bljesne.
Gradom vrtložim, tražeć iznova
Šikljaje svjetla, znakove svjesne.

(Božica Jelušić: Zagreb u versima i kipecima, Beletra 2021.)

Bilježnice Božice Jelušić umjetnička su djela. Ispunjene bilješkama i pjesmama ispisanih discipliniranim rukopisom, crtežima i često slikama kolega umjetnika, svjedoče o promišljenoj kreativnosti, strpljenju i posvećenosti spisateljskom pozivu i kontinuiranom stvaranju. Jedna od bilježnica Božice Jelušić posvećena je Zagrebu i objavljena je kao ilustrirana pjesmarica opremljena fotografijama Nikole Šolića s motivima Zagreba.

U doba hiperprodukcije brzih tekstova na tipkovnicama i nepromišljenih zaključaka, sigurnost rukopisa i jasnoća biranih riječi u pomno ispisanim bilježnicama Božice Jelušić impresionira i poziva na umirivanje i prebiranje vlastitih misli. Inovativne fotografije Nikole Šolića, koje prikazuju Zagreb iz neočekivanog ugla, u koloritima različitih godišnjih doba, umiruju čula i razmišljanja usmjeravaju tamo „gdje pjesme zriju“.

Stihovi Božice Jelušić posvećeni Zagrebu prizivaju Ujevića, Matoša i Cesarića, lampe na uglu, „lik Heideggera“ i govore o ljudskoj prolaznosti pored zidova „koji traju kao da vječnost stvarno postoji“. U svjetlima grada pjesnikinja prepoznaje kako „mrakove mnoge naš duh probija“ i, pozdravljajući književne uzore, eklektički poentira: „Netopir nisam i nisam sova, ne uplašim se kad neon bljesne. Gradom vrtložim, tražeć iznova šikljaje svjetla, znakove svjesne“. Versi i kipeci o Zagrebu prikazuju tornjeve katedrale, zagrebačke kule, Zrinjevac ali i stražnja dvorišta i listopadske večeri, oslikavajući duh Zagreba uz poštovanje prema koracima koji su na njegovim pločnicima ostavili trag u minulim stoljećima.

Bilježnica sa stihovima i fotografijama namijenjena je gostima grada, pridošlicama i znatiželjnicima koji žele znati gdje Zagreb čuva svoje uspomene i Zagrepčanima kao podsjetnik na emotivna sidrišta grada na koja ukazuju Božica Jelušić i Nikola Šolić prolazeći kroz povijest književnosti i zagrebačke ulice.

Božica Jelušić rođena je u Pitomači 16. prosinca 1951. godine. Završila je studij hrvatskoga i engleskoga jezika. Do umirovljenja radila je kao profesorica na gimnaziji u Đurđevcu. Piše prozu i poeziju za djecu i odrasle na književnom jeziku i kajkavskom dijalektu.

Objavila je 36 samostalnih naslova, među kojima su likovne monografije te 250 kataloga za likovne izložbe. Ima opsežnu bibliografiju od oko 700 jedinica. Bavi se ekologijom, društvenim i političkim radom.

Primljena je u Društvo hrvatskih književnika 1974. godine, dobitnica prestižnih nagrada i stipendija (Fulbright) i članica izbornih povjerenstava svih uglednih hrvatskih književnih nagrada.

Izdavač: Beletra