Da ste bili u Pyongyangu u posljednjih nekoliko godina, više je nego vjerojatno da biste vidjeli znakove za KoryoLink, koji je dobavljač mobilnih telefona u Sjevernoj Koreji. No, unatoč tome što je KoryoLink glavni pružatelj usluga, u nekim aspektima oni nisu državni monopol, a usluge mobilne telefonije u Sjevernoj Koreji malo su složenije nego što smo mi u slobodnom svijetu naviknuli koristiti.
Ukoliko će vas put odvesti u posjet Sjevernoj Koreji sigurno će jedna od glavnih stavki biti kako se javiti rodbini, prijateljima, kako pratiti poslovne mailove i sve ostalo što pod normalno obavljamo dok smo na putovanju.
DPRK neobično zapravo ima 3 mreže. Pokušati ću ih objasniti na najlakši mogući način. U “kopnenoj” DPRK postoji KoryoLink koji pruža 3G i ima monopol nad stranim korisnicima. U zemlji su oko 5 godina, ali prije KoryoLinka postojala je Kumsan, domaća tvrtka koja uglavnom još uvijek ima bolju pokrivenost u cijeloj zemlji od KoryoLinka. Kumsan je također bila izvorna mreža prije zabrane mobitela, navodno nakon pokušaja atentata na vodstvo DPRK. Tijekom zabranjenog razdoblja mobiteli nisu bili dostupni redovnim građanima, ali mreža Kumsan i dalje se koristila za važne ljude. Te mreže sada nekako postoje i ako ste izvan Pjongjanga, vaš će se telefon često prebaciti na ovu mrežu ili na 2G ili Edge.
Iako je stranim tvrtkama i useljenicima u Sjevernoj Koreji sada dozvoljeno posjedovati mobitele, (mobiteli su sada velika stvar za Pjongjance), oni zapravo postoje na odvojenim mrežama, tako da naš YPT telefon može pristupiti internetu i može nazvati druge strance, ali nismo u mogućnosti uspostaviti poziv s lokalnim stanovništvom, niti pristupiti intranetu DPRK-a. Lokalno stanovništvo može nazvati lokalno stanovništvo i pristupiti intranetu (jer njihov internet je ograničen samo na vladine web stranice unutar DPRK-a), ali ne može nazvati strane državljane niti pristupiti svjetskoj mreži! Još se niste izgubili u ovim apsurdnim pravilima?
Treća mreža na tržištu je RASON, tajlandska tvrtka The Loxely Pacific Company koja posluje nezavisno od ove dvije spomenute ali obuhvaća vrlo mali segment tržišta i promet joj je praktično zanemariv a također je uključena u sve spomenute opcije intraneta i pravila sa stranim korisnicima.
A ako mislite da je ovo zbunjujuće, nismo ni počeli ulaziti u fiksne mreže, što bi opet zahtijevalo cijeli članak!
Tako se 3G u Rasonu od 2015. godine implementirao sa SIM karticom koja košta samo 900 SIM CNY (130 USD), ne uključujući mjesečne naknade koje bi slijedile i, nažalost, nema mogućnosti za iPhone. Mjesečne naknade za upotrebu podataka i linija također su daleko od jeftinih, ovisno o odabranom paketu.
Dakle, neke promjene u Sjevernoj Koreji su očigledne. Nema više oduzimanja mobilnih uređaja na ulazu u zemlju i u mogućnosti ste čak komunicirati i sa svijetom no uz značajna pravila korištenja i skupe pristupne kartice i pakete.
