KunstTeatar = umjetnost, umijeće, nešto osobito, neobično, majstorija + kazalište, gledalište, pozornica, pozorište. Tako bi to definirao brat Bratoljub. Kunst je kul kažu. Hmmm… kul kazalište…pa to nije moguće. Kako nešto dosadno i odbojno poput kazališta može biti kul. Ma šta kažeš, to je prije bila teretana.

Ne može biti! Čekaj, čekaj, čekaj…nagrada Hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti. Znači oni su i kul i priznati od struke. Tu nešto ne štima. To moramo čuti i vidjeti! Romana, Domagoj i Ivan znači. Neki ludi alkemičari scene. Sisac će se morati dobrano namučiti. Mora se pogledati duboko u oči i prihvatiti da on naprosto nije jedina kul ličnost u teatru. Živo me zanima što će to napraviti njegovu egu. A i Obi se uzjogunio. U srcu šnjefke Čarobne sestre vrište i histeriziraju, čuje ih se u Dubravu. U Zapozorju je opet tvrdo…

Side program “Di bi Obi”: Na putovanje je krenuo Obi. Na quest. Točnije na dva putovanja je krenuo Obi. Na dva questa. Jedno putovanje je otpočelo korakom, fizičkim, iz Zagreba prema Islandu. Po saznanjima kojima raspolažemo u ovom trenu, na bicikliću raznosi novine po proplancima južne Njemačke. I nasmiješen je. Drugo putovanje je teže. To je putovanje duha. A na kraju puta najveća je nagrada! Po saznanjima kojima raspolažemo u ovom trenu, jazdi šumama zvukovlja poput Aladina, samo na MIDI klavijaturi. I nasmiješen je! Di bi Obi? Pitamo se i mi. Dajemo mu poputbinu i smjernice. „Di bi Obi?“ pitajte se i vi, a mi ćemo vam svaki puta reći iza pozornice, tj. u Zapozorju.

EMITIRANJE: srijeda 26.5. u 18:30h

https://www.youtube.com/watch?v=fXdA58788ng