Ako ste se ikad pitali zašto zečevi nikada nisu postali veličine konja, znanstvenici su sada dobili odgovor.

Moglo bi zvučati poput prevrtljivog pitanja, ali dolazi do važnog dijela evolucijske znanosti: što je to što uzrokuje da neke taksonomije životinja imaju tako velike razlike u veličini, dok je kod drugih vrlo malo tih razlika?

Na primjer, lagomorfi – koji uključuju kuniće i zečeve – ne razlikuju se puno u veličini, dok usko povezani glodavci mogu stotinama puta većom masom preći put od malog pigmejskog miša do krupnih kapibara.

Istraživači su analizirali veličine lagomorfa u prošlosti i sadašnjosti, promatrajući fosilne zapise i evolucijsku povijest sisavaca, prije nego što su skrenuli pažnju na druge ekološke čimbenike. Ispada da prisutnost kopitara može biti povezana s veličinom lagomorfa.

Prateći vodeću ulogu, tim znanstvenika je proučavao upotrebu energije u različitim veličinama lagomorfa i kopitara. Otkrili su da kada lagomorfi dosegnu masu od oko 6 kilograma, u konkurenciji su u nepovoljnom položaju za kopitare.

Povratak na fosilne podatke za Sjevernu Ameriku potkrijepio je ideju da je najmanji suvremeni kopitar na tom području velik faktor u određivanju najvećeg lagomorfa – sve veće imale su manje šanse za preživljavanje s većim, energetski učinkovitijim konkurentima.

Istraživači ističu da postoje i drugi čimbenici koji se pojavljuju kada lagomorfi postanu preveliki da bi mogli raditi optimalnim kapacitetom: natjecanje drugih životinja za istu hranu i povećana opasnost od grabežljivaca.