Zarobljeno unutar arktičkog vječnog leda, nalazi se puno ugljika – potencijalno i do četiri puta više ugljika nego što je kombinirana količina CO2 koju su moderni ljudi emitirali.

To je jedan od razloga zbog kojih su znanstvenici toliko zabrinuti zbog topljenja Arktika. Kako led odmiče, ovaj će se ugljik oslobađati. Ali sada je novo istraživanje pokazalo da Arktik koji se topi može zapravo osloboditi mnogo više ugljika nego što su čak i naši najgori modeli predviđali.

To je zato što se čini da ih gladni mikrobi, skrivajući se u arktičkom tlu, klešu kroz male molekularne željezne kanale koji bi inače ostali okovali oko zemlje – što znači da smo podcijenili rizik od njegovog ispuštanja u atmosferu.

Te bakterije koje smanjuju količinu željeza aktiviraju se porastom temperatura i možda čine da ugljik postaje puno nestabilniji nego bi trebao biti.

Otkriće je potvrđeno u jednoj močvari na sjeveru Švedske, iako njihovi rezultati odražavaju uvjete koji su znatno drugačiji. Otkrićima, koja su tako nova u znanosti, obećavaju da će promijeniti način na koji promatramo naše trenutne klimatske modele.

Ako bakterije uistinu potkopavaju moć željeza da uhvati i čvrsto drži u sebi gljik na cijelom Arktiku, istraživači upozoravaju da bi otapanje vječnog leda moglo otkopati daleko više emisija ugljika nego što su čak i naši najgori scenariji predviđali. Količina dodatnog ugljika koja bi se mogla osloboditi, a trenutno je zarobljena i vezana željezom, mogla bi iznositi do pet posto sveg ugljika koji se već nalazi u našoj atmosferi, kažu stručnjaci – to je pet puta više nego što ljudi svake godine upumpaju u atmosferu.