Željko Karaula: Lenjin – crveni diktator

Lenjin je na svjetsku pozornicu stupio tijekom “Velikoga rata” kao čovjek sudbine. U gotovo trilerskom obratu prepunom revolucionarnih previranja to doba svjedoči drami pod Lenjinovim vodstvom u pozadini imperijalnog kolapsa, ratnih razaranja, građanskog rata i nametanja boljševičke diktature. U knjizi je dan detaljan Lenjinov portret koji balansira između njegova ljudskog lika i fanatičnog revolucionara koji ne preže od grozomornih djela i “crvenog terora” u ostvarenju svojega utopijskog ideala – marksističkog društva. Lenjin je bio glas obespravljenih i poniženih, ali istodobno i pionir u primjeni masovnog terora. Za njega (iako s nekim ogradama), kao i za njegova nasljednika Staljina, mrtvi su bili tek brojevi. Ljudski život nije značio ništa u usporedbi s dalekim, najvažnijim ciljem – komunizmom. “Naš moral je nov”, rekao je 1918. godine. “Nama je sve dopušteno… Krv? Neka bude krvi… jer samo će nas potpuna i konačna smrt starog svijeta spasiti od povratka starih šakala.” Lenjin je u biti kao mladić i egzilant bio skroman i povučen čovjek koji je volio šetati prirodom, često u trošnom odjelu, nesklon luksuzu i taštini. Međutim, žudio je za moći, uvjeren da je upravo on um buduće komunističke revolucije. Bio je rodonačelnik revolucionarnog Oktobra i kroz borbu s mnoštvom neprijatelja – uglavnom nositelja starog sustava – zamišljajući da stvara idealno društvo nekom višom dijalektikom, stvorio je novo “crveno” carstvo puno terora, cinizma, apatije i straha. Takvog Lenjina možemo pratiti kroz ovu zanimljivu, no ujedno i zastrašujuću knjigu.

Željko Karaula hrvatski je povjesničar. Istražuje noviju hrvatsku i jugoslavensku povijest te političke biografije svjetskih političara 20. stoljeća, a osobito se detaljno bavi rasvjetljavanjem brojnih pitanja vezanih uz povijest rodnoga grada i okolnih krajeva.[1] Stalni je suradnik Zavoda za znanstvenoistraživački rad i umjetnost HAZU u Bjelovaru. [2] Član je Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) iz Podgorice i aktivist je u njegovanju hrvatsko-crnogorskih znanstveno-kulturnih vrijednosti.[3] Autor je monografije “Mačekova vojska”, “Hrvatska nacionalna omladina – HANAO”, monografije o poznatom hrvatskom ekonomistu “Rudolf Bićanić – Prilozi za biografiju”, urednik i pisac predgovora “Dnevničkih zapisa Alojzija Stepinca 1934. – 1945 – iz arhiva UDBA-e” i drugih znanstvenih knjiga. Završio studij povijesti i filozofije te doktorirao povijesne znanosti. Glavni je urednik je časopisa Matice hrvatske Daruvar Zbornik Janković, te član uredništva drugih znanstvenih časopisa u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je užeg uredništva časopisa Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Bjelovaru, uredničkog vijeća časopisa Cris iz Križevaca i član redakcije časopisa “Gledišta” iz Cetinja (Crna Gora), a također je u uređivačkom odboru časopisa “Vrela” Ogranka Matice hrvatske Daruvar.  W

Izdavač: Naklada Breza