Znanstvenici su možda upravo riješili dugotrajni misterij “nestalog leda” na Zemlji

Trebalo bi biti jednostavno. Kad temperature na Zemlji postanu visoke, ogromne količine leda zarobljenog u divovskim ledenjacima počinju se otapati, ispuštajući vodu u oceane i uzrokujući porast razine mora. To je priča o našem životu.

Suprotno tome, kada globalne temperature naglo padnu, što se događa tijekom ledenog doba, razina mora nastavlja padati, dok se sadržaj vode povlači iz oceana, ponovno se smrzavajući u ogromnim ledenim pokrovima kopna.

Taj se epski, kontinuirani ciklus ledenih oseka i protoka (prijelazi iz ledenjaka u otopljeni led) događao od pamtivijeka. Ali postoji problem.

Već godinama znanstvenici koji prate ove cikluse sugeriraju da postoji problem “nedostajanja leda” : tajanstveni nesklad između vrlo niske razine mora prije otprilike 20.000 godina i količine leda uskladištenog u ledenjacima u isto vrijeme.

U osnovi je problem u ovome. Tijekom vrhunca posljednjeg ledenog doba Zemlje – Posljednjeg glacijalnog maksimuma, koji je završio prije otprilike 20 000 godina – smatra se da je razina mora bila oko 130 metara niža od današnje, na temelju dokaza drevnih sedimenata koralja.

No modeliranje sugerira da količina leda u ledenjacima u ovom trenutku nije bila dovoljno velika da objasni tako nisku razinu mora. Pa kako možemo objasniti taj ‘nedostajući’ led?

Novom rekonstrukcijom nazvanom PaleoMIST 1.0, istraživači su uspjeli modelirati evoluciju globalnih ledenih ploča u prošlost, mnogo dalje od čak i LGM-a.

Rezultati modela sugeriraju da anomalija u našim podacima nije slučaj nedostatka leda, već pogrešnih zaključaka o tome koliko je razina mora zapravo pala tijekom LGM-a.

Prema modelu fizike leda PaleoMIST 1.0, razina mora pala je ne više od 116 metara ispod mjesta na kojem valovi danas kolaju, a količina leda (koja se u potpunosti obračunava) nagomilala je negdje oko 42,2 × 10⁶  km³ . Prema timu stručnjaka, pogrešno usmjeravanje argumenta koji nedostaje o ledu proizlazi iz nekoliko čimbenika – prvo, pretjeranog oslanjanja na indikatore kao što su dokazi o sedimentu koralja, koji možda ne predstavljaju točno prosječnu globalnu razinu mora kao što smo nekada mislili da predstavlja.

Napokon, nekompatibilnost vlastitog rješenja s ciklusnim rekonstrukcijama temeljenim na omjeru izotopa kisika na neki je način “stvorila novi problem s ledom koji nedostaje”, priznaju znanstvenici.

Može li se i kako ta nova nesigurnost riješiti, izazov je za neki drugi tekst.