Digitalni „korov“ koči spas planeta: Golemo znanje botaničkih vrtova ostaje neiskorišteno

Iako botanički vrtovi čuvaju više od trećine svih svjetskih biljnih vrsta, fragmentirani podaci i zastarjeli sustavi onemogućuju znanstvenicima da iskoriste taj golemi potencijal u borbi protiv klimatskih promjena i izumiranja.

Dok se svijet suočava s nezapamćenom krizom bioraznolikosti, znanstvenici upozoravaju na apsurdnu situaciju: rješenja za opstanak mnogih vrsta već se nalaze u našim rukama – točnije u bazama podataka preko 3.500 botaničkih vrtova diljem svijeta – ali su nam nedostupna zbog digitalnog kaosa.

Međunarodni tim istraživača iz više od 50 institucija objavio je izvješće u kojem poziva na hitnu uspostavu jedinstvenog globalnog sustava podataka. Prema njihovim riječima, trenutna mreža informacija nalikuje „zakrpama“ koje se međusobno ne prepoznaju, što izravno ugrožava globalne napore za očuvanje prirode.

Sigurnosna mreža koja „ne komunicira“

Botanički vrtovi nisu samo mjesta za nedjeljnu šetnju; oni su kritična sigurnosna mreža. U njima se uzgaja najmanje 105.634 biljnih vrsta, što predstavlja oko 30 % ukupne svjetske flore. Još važnije, ovi vrtovi čuvaju preko 41 % svih ugroženih biljaka na planetu.

Problem nastaje kada znanstvenik u Brazilu ne može pristupiti podacima o rastu ugrožene tropske vrste koja se uzgaja u Cambridgeu ili Singapuru jer sustavi koriste različite formate ili uopće nisu digitalizirani.

„Digitalna infrastruktura potrebna za upravljanje i dijeljenje informacija o biljnoj raznolikosti nikada nije bila dizajnirana da funkcionira na globalnoj razini“, objašnjava profesor Samuel Brockington, kustos Botaničkog vrta Sveučilišta u Cambridgeu. „Sada nam je potreban sustav ‘meta-kolekcije’ koji će omogućiti da svi vrtovi rade kao jedan organizam.“

Problem Globalnog juga

Izvješće posebno naglašava nejednakost u dostupnosti tehnologije. Najveći dio svjetske bioraznolikosti nalazi se na Globalnom jugu (Latinska Amerika, Afrika, Jugoistočna Azija), dok se najnapredniji sustavi za upravljanje podacima nalaze na bogatom sjeveru.

Fragmentirani podaci znače:

• Otežanu reintrodukciju: Teško je vratiti vrstu u divljinu ako podaci o njezinim uvjetima rasta nisu dostupni globalnoj zajednici.

• Sporu reakciju na klimatske promjene: Biljke sele i izumiru brže nego što naša birokracija to bilježi.

• Gubitak genetičke raznolikosti: Bez preciznih podataka, vrtovi mogu nenamjerno uzgajati genetički identične jedinke, smanjujući šanse za opstanak vrste.

Poziv na ujedinjenje: „Meta-kolekcija“ kao rješenje

Istraživači predlažu stvaranje otvorenog, pristupačnog i standardiziranog sustava koji bi omogućio malim vrtovima u bioraznolikim regijama da ravnopravno sudjeluju u znanstvenoj razmjeni. Takav sustav ne bi samo ubrzao istraživanja, već bi transformirao botaničke vrtove iz izoliranih otoka znanja u jedinstvenu globalnu banku podataka.

U trenutku kada je oko 40 % svih biljnih vrsta pod rizikom od izumiranja, neiskorištavanje postojećeg znanja luksuz je koji si čovječanstvo više ne može priuštiti. Botanički vrtovi imaju resurse, stručnjake i biljke; sada im još samo trebaju „zajednička pluća“ u obliku ujedinjene digitalne mreže.