Je li ‘Bouba’ obla, a ‘Kiki’ šiljata? Znanstvenici otkrili da i majmuni dijele ovaj neobični jezični efekt

Ako vam netko pokaže dva oblika, jedan zaobljen i valovit, a drugi oštar i šiljat, te vas upita koji se zove „Bouba”, a koji „Kiki”, velika je vjerojatnost da ćete oštri oblik nazvati Kiki, a obli Bouba. Ovaj neobični psihološko-lingvistički fenomen, poznat kao efekt Bouba/Kiki, desetljećima se smatrao dokazom jedinstvene ljudske sposobnosti povezivanja zvukova s vizualnim svojstvima.

No, najnovije istraživanje donosi fascinantan preokret: makaki majmuni spontano prave potpuno jednake asocijacije kao i ljudi.

Eksperiment star stotinu godina

Efekt je prvi osmislio psiholog Wolfgang Köhler još 1920-ih godina (u originalnoj verziji s riječima Takete i Baluba). Kasnija istraživanja potvrdila su da ljudi diljem svijeta — bez obzira na materinski jezik, kulturu ili pismo — u golemoj većini slučajeva povezuju melodične, obline glasove s mekim oblicima, a oštre, kutevima bogate suglasnike s uglatim oblicima.

Lingvisti i psiholozi dugo su raspravljali predstavlja li to temelj na kojem je nastao ljudski jezik ili je riječ o naučenoj kulturnoj konstrukciji.

Kako su majmuni testirali jezičnu hipotezu?

Istraživači su u rezervatu Mandai Wildlife Reserve u Singapuru proveli pokus s devet makaki majmuna (osam dugorepih makakija i jednim južnim svinjorepim makakijem).

1. Trening bez zvuka: Majmuni su najprije naučili tražiti hranu ispod poklopca s hibridnim oblikom (koji kombinuje obline i šiljke), kako bi se priviknuli na mehanism pokusa bez unošenja pristranosti.

2. Glavni test: Potom su im ponuđena dva poklopca — jedan s izrazito oblim oblikom (Bouba) i drugi s oštrim, šiljatim oblikom (Kiki). U pozadini su se izmjenjivasle zvučne snimke riječi Bouba ili Kiki.

3. Rezultat: Bez ikakvog prethodnog učenja da je određeni odgovor „točan”, majmuni su u prisutnosti zvuka Bouba znatno češće birali obli poklopac, dok su uz zvuk Kiki birali šiljati. Statistička analiza pokazala je da je vjerojatnost odabira oblog oblika bila gotovo šest puta veća tijekom emitiranja riječi Bouba.

Što ovo znači za evoluciju jezika?

Rezultati objavljeni na platformi bioRxiv sugeriraju da tzv. krosmodalne korespondencije — sposobnost mozga da premošćuje osjeta sluha i vida — nisu nastale tek s pojavom Homo sapiensa.

„Ova otkrića u skladu su s idejom da se barem neke krosmodalne asocijacije oslanjaju na drevne percepcijske pristranosti naslijeđene od zajedničkog pretka, umjesto da su evoluirale isključivo kod ljudi”, ističu autori studije.

Ovo otkriće pomiče fokus znanstvene zajednice: više se ne pita je li ovaj efekt jedinstven za ljude, već koliko su duboko u evolucijskom stablu kralježnjaka ukorijenjena ova vizualno-zvučna preslikavanja.

Ako su asocijacije između zvučnih frekvencija i geometrijskih oblika postojale milijunima godina prije nastanka prvih ljudskih riječi, moguće je da je upravo ta drevna osjetilna veza bila „iskra” koja je našim precima omogućila stvaranje prvih simbola i, na koncu, samog jezika.