Perseverance je prešao 45 kilometara: rekordna vožnja Marsom i granice autonomije

Rover Perseverance prešao je 45,22 kilometra po Marsu i time postavio rekord za najveću ukupnu udaljenost koju je neko vozilo prešlo na drugom nebeskom tijelu. Granicu je dosegnuo 11. listopada, na 2006. marsovskom danu misije, a NASA je novost objavila 21. listopada. Rekord nije samo broj na brojaču: iza njega stoje izmjene načina na koji se robot kreće kroz stijene, pijesak i padine Jezerova kratera.

Rekord ostvaren između znanstvenih postaja

Perseverance je kilometarsku granicu nadmašio tijekom vožnje nakon rada na izbojcima drevnih stijena. Dva mjeseca ranije nedostajalo mu je otprilike 200 metara, udaljenost koju bi u povoljnim okolnostima mogao svladati u jednoj autonomnoj vožnji. No tim nije krenuo najkraćim putem do rekorda: rover je ostao u području ocijenjenom znanstveno zanimljivim te se pomicao u kraćim etapama zbog brušenja uzoraka stijena i mjerenja iz neposredne blizine.

Zbog toga je postignuće prije svega potvrda ukupne izdržljivosti sustava i planiranja misije, a ne pokušaj brzinske vožnje. Letjelica je savladavala gusta polja kamenja i strme terene. Na objavljenoj fotografiji vide se tragovi kotača nastali tijekom vožnje kojom je prag premašen, no sama slika ne znači da je cijela ruta bila jednako prohodna niti da je svaki dio terena prijeđen bez posebnih mjera opreza.

Pravila vožnje prilagođena stvarnom Marsu

Iskustvo s takvim terenom dovelo je do konkretnih promjena. Nakon tisuća simulacija operativni tim podigao je dopušteni nagib rovera na 24 stupnja, a minimalni razmak između donje strane vozila i prepreke smanjio na 20 centimetara. Dorađen je softver kočenja za izbjegavanje kamenih opasnosti, gotovo su udvostručena ograničenja struje motora za zakretanje kotača, a programska oprema dobila je takozvane dinamičke tablice proklizavanja. Tim se koristio i vožnjom poprečno preko padine kako bi kotači imali bolji oslonac na izloženoj stijeni.

To nisu odvojeni rekordi niti dokaz da rover može bez rizika prolaziti bilo kojim terenom. Riječ je o mjerama uvedenima za ovu letjelicu nakon modeliranja i rada na Marsu. Svaka promjena proširuje manevarski prostor, ali operateri i dalje biraju rute prema sigurnosti vozila i znanstvenim prioritetima. Kod robotske ekspedicije dulja ruta ne mora biti i bolja ruta ako ugrožava instrumente ili smanjuje vrijeme za istraživanje.

Određivanje položaja bez GPS-a

Ključan dio napretka jest sustav globalne lokalizacije na samom roveru, nazvan GBLC. On koristi brzi komercijalni procesor iz bazne stanice helikoptera Ingenuity. Uspoređivanjem snimaka tla i orbitalnih snimaka može na kraju vožnje autonomno odrediti položaj Perseverancea u globalnim koordinatama. U praksi je to funkcija nalik određivanju položaja, ali ne znači da Mars ima GPS mrežu poput Zemljine.

Procesor nije izvorno projektiran za radijaciju na Marsovoj površini. Rijetka atmosfera i izostanak globalnog magnetskog polja pružaju manje zaštite, pa zračenje može izazvati prolazne pogreške bitova u memoriji. Tim opisuje softverski pristup kojim je taj rizik ublažen; objavljeni podaci ne tvrde da je rizik potpuno uklonjen. Upravo takva ograničenja objašnjavaju zašto autonomija rovera i dalje uključuje pažljivo postavljena pravila, a ne potpunu samostalnost.

Sljedeća etapa nije unaprijed zajamčena

Perseverance se sada penje višim dijelom ruba kratera. Očekuje se da će iskustvo iz više od 45 kilometara vožnje pomoći daljnjem autonomnom istraživanju, a tim ujedno razmatra može li generativna umjetna inteligencija učinkovitije predlagati rješenja za usmjeravanje sustava AutoNav. To je smjer razvoja, ne potvrda da će generativni sustav samostalno upravljati roverom tijekom budućih vožnji.

Potvrđene su udaljenost od 45,22 kilometra i promjene koje su omogućile rad u zahtjevnom reljefu. Koliko će još daleko vozilo prijeći, koje će geološke ciljeve dosegnuti i u kojoj će se mjeri nove metode primijeniti ostaje otvoreno. Rekord zato treba čitati kao trenutačnu bilancu dugotrajne robotske ekspedicije, a ne kao završetak njezina puta.