Riječki Bijenale mladih vraća se kroz 60 nagrađenih radova

Rijeka 22. listopada dobiva izložbu koja ne pokušava rekonstruirati jednu umjetničku generaciju kroz nekoliko zvučnih imena, nego se vraća instituciji koja je tri desetljeća bila njezino okupljalište. Muzej moderne i suvremene umjetnosti otvara pregled „Reci mi čime se baviš pa ću ti reći jesi li mlad – Bijenale mladih (1960.–1991.)“. Prema muzejskoj najavi, postav će zauzeti sve izložbene prostore i ostati dostupan do 31. siječnja 2027. godine.

Riječ je o prvoj preglednoj izložbi posvećenoj riječkom Bijenalu mladih, manifestaciji koju je tadašnja Moderna galerija održavala od 1960. do 1991. godine. Zato ova izložba nije tek povratak pojedinim artefaktima iz fundusa: ona otvara pitanje kako je jedna lokalna ustanova postala mjesto susreta autora s prostora tadašnje države, te što danas znači kategorija „mladog“ umjetnika.

Trideset godina kao kulturna mapa

Prema podacima MMSU-a, kroz Bijenale je u tri desetljeća prošlo oko 1500 umjetnica i umjetnika. Ta brojka sugerira širinu projekta, ali sama po sebi ne govori kakvi su se radovi susretali, koje su se poetike mimoilazile ni kako su se mijenjala očekivanja od novih autora. Upravo će se taj kontekst pokušati izgraditi kombinacijom umjetničkih radova i arhivskih tragova.

Jezgru postava čine djela koja su u muzejske zbirke ušla kao otkupne nagrade. Predstavit će se oko šezdeset nagrađenih radova, nastalih u medijima od slikarstva, skulpture i crteža do fotografije, videa i instalacije. Uz njih će biti izložen izbor plakata iz muzejske zbirke. Taj odabir ne može biti potpuni presjek svih izdanja Bijenala, no najava ga ni ne predstavlja kao takav: riječ je o čitanju manifestacije kroz ono što je ostalo u kolekciji i kroz dokumentaciju koja ga nadopunjuje.

Arhiv kao prostor razgovora

Izložbeni će narativ, prema najavi, uključiti fotografije, drugu arhivsku građu, televizijske priloge i didaktičke tekstove. Takva struktura može približiti način na koji je Bijenale djelovao izvan pojedinačnog umjetničkog djela: kao niz selekcija, susreta, nagrada, javnih predstavljanja i medijskih zapisa. Arhiv ovdje nije zamišljen samo kao dokaz da se nešto dogodilo, nego kao materijal iz kojeg se mogu ponovno čitati kulturne veze i kriteriji vrednovanja.

Važan je i vremenski luk koji izložba obuhvaća. Počinje 1960., u razdoblju intenzivnog moderniziranja izložbenih praksi, a završava 1991., godinom političkog raspada države u kojoj je manifestacija djelovala. Iz toga ne slijedi unaprijed jedan zaključak o kontinuitetu ili prekidu. Postav bi, međutim, mogao pokazati na koje su načine institucionalne promjene, društveni kontekst i razvoj umjetničkih medija oblikovali prostor za autore na početku karijere.

Što danas znači biti mlad umjetnik?

Naslov izložbe namjerno povezuje zanimanje i dob, dvije kategorije koje se u kulturi često preklapaju, ali nisu isto. Bijenale je mlađim autorima nekada davao vidljivost, a današnja retrospektiva to nasljeđe stavlja uz pitanje aktualne produkcije. MMSU kao cilj navodi preispitivanje odnosa Bijenala, grada i muzeja te otkrivanje priča koje prelaze lokalne granice. To je programska namjera, a odgovor će ovisiti o tome koliko će posjetitelj u izloženim radovima i dokumentima prepoznati dijalog s današnjim vremenom.

Kustoski tim čine Kristina Barišić, Branka Benčić, Ksenija Orelj, Sabina Salamon i Diana Zrilić. Njihov je zadatak utoliko zahtjevniji što retrospektiva ne govori samo o prošlosti: izborom iz fundusa odlučuje što će iz nje postati vidljivo sada. Riječka izložba zato nudi priliku za susret s radovima koji su nekoć dobili institucionalno priznanje, ali i za oprezniji pogled na mehanizme kojima se umjetničkoj „mladosti“ dodjeljuje mjesto u povijesti. Time se retrospektiva odmješta od nostalgije i postaje provjera načina na koji muzeji danas oblikuju vlastitu memoriju.