Large otvara vrata na Île Seguin: „Imaginary Engine“ povezuje Renaultovu zbirku i suvremenu umjetnost

Na nekadašnjem industrijskom otoku Île Seguin, zapadno od središta Pariza, upravo je otvoren Large, novi neprofitni centar za suvremenu umjetnost. Njegov prvi izložbeni projekt, Imaginary Engine, ne uzima automobil samo kao dizajnerski predmet ili znak brzine. Izložba ga postavlja u širi razgovor o tvornici, radu, potrošnji, tijelu i automatizaciji – temama koje na ovom mjestu imaju vrlo konkretnu povijest.

Otvorenje na prostoru bivše Renaultove tvornice

Potvrđeno je da je Large otvoren 17. listopada 2026., dok službena stranica centra navodi redoviti prijem posjetitelja od 21. listopada. Smješten je u sklopu Pointe des Artsa na Île Seguin, otoku koji je od 1919. do 1992. bio povezan s Renaultovom proizvodnjom. Riječ je o ustanovi bez vlastite stalne zbirke, zamišljenoj kao neprofitni prostor javno dostupne suvremene umjetnosti i platforma umjetnicima povezanim s francuskom scenom.

To je važna razlika u odnosu na model privatnih zaklada koji zauzima znatan dio pariškoga umjetničkog krajolika: program Largea naglašava pristupačnost i vidljivost autora aktivnih u Francuskoj. Arhitekturu kompleksa potpisuje RCR Arquitectes u suradnji s pariškim studijem CALQ. Šest katova visok izložbeni prostor zauzima oko 2.500 četvornih metara, a materijali zgrade – Corten čelik, aluminij bakrenog tona i staklo – naglašavaju vezu s industrijskim nasljeđem lokacije. Taj kontekst nije tek kulisa: postao je polazište inauguralne izložbe. Time i sama arhitektura podsjeća da industrijska prošlost otoka nije izbrisana, nego prevedena u novu javnu funkciju.

Strojevi kao društvena priča

Imaginary Engine kurira Cecilia Alemani. Ona spaja radove iz Renaultova fonda za umjetnost i kulturu s novim umjetničkim produkcijama. Potvrđeni podaci govore o više od stotinu radova nastalih od 1930-ih do danas, o 55 umjetnika iz 23 zemlje te o 17 radova naručenih posebno za ovu priliku. Gotovo polovica sudionika živi ili radi u Francuskoj.

Izložba je podijeljena u pet cjelina. „Factory of My Thoughts“ vraća se Renaultovu programu suradnje umjetnika i industrije iz kasnih 1960-ih, u kojem su tvornički resursi bili dostupni autorima poput Jeana Dubuffeta, Simona Hantaïa, Julija Le Parca, Jeana Tinguelyja i Victora Vasarelyja. „Driving Forces“ propituje automobil, motor i pokretnu traku kao slike društvenog poretka, ali i prostora poremećaja, humora i slučaja.

U dijelu „Social Bodies“ naglasak je na radnicima, posebno ženama i migrantima, te na solidarnosti, pamćenju i otporu unutar industrijskog života. Poglavlje „Objects of Desire“ automobil sagledava kao produžetak tijela, predmet žudnje i statusni znak, ali i kao objekt s vlastitim životnim vijekom, od uporabe do raspada. Završna cjelina, „The Human Machine“, usmjerena je prema algoritamskim sustavima i zamagljenoj granici čovjeka i stroja.

Od tvorničke memorije do buduće infrastrukture

Među konkretnim radovima koje je moguće povezati s izložbom nalaze se Le Parcova višedijelna slika izrađena automobilskim bojama, Hollanderin rad sa svjetlima automobila te fotografije Shirin Aliabadi koje automobile pretvaraju u prostor ženskog otpora ograničenjima. Novi radovi, među ostalima, potpisuju Giulia Andreani, Clément Cogitore, Mohamed El Khatib, Bianca Bondi, Bertrand Lavier, Sara Sadik i Théo Mercier. Takav presjek izbjegava nostalgičan pogled na industriju: zanima ga tko proizvodi tehnologiju, koga ona predstavlja i što zauzvrat traži od društva.

Izložba je potvrđeno otvorena do 7. ožujka 2027. Ono što tek predstoji jest širi razvoj otočne kulturne zone i prometne infrastrukture. Najavljena postaja Grand Paris Expressa kod Pont de Sèvresa trebala bi se otvoriti 2027., no taj budući rok treba čitati kao plan, a ne kao ostvarenu činjenicu. Za sada je sigurnije reći da Large već sada mijenja značenje Île Seguin: prostor bivše proizvodnje automobila postaje mjesto na kojem se o tehnologiji raspravlja kroz umjetnost, rad i zajedničko sjećanje.