Nova Carmen u HNK-u: dvije postave pred zagrebačku premijeru 23. listopada

U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu za petak, 23. listopada, najavljena je premijera nove produkcije Bizetove opere Carmen. Naslov koji se često svodi na nekoliko poznatih melodija ovoga se puta vraća na dramsku jezgru: sukob slobode, žudnje i posesivnosti. Premijera otvara niz izvedbi u završnici listopada, a važnost joj daje i koprodukcijski okvir s Hrvatskim narodnim kazalištem Split.

Potvrđeni raspored i dvije podjele

Prema službeno objavljenom rasporedu, premijerna izvedba zakazana je 23. listopada 2026. u 19.30 na glavnoj pozornici HNK-a u Zagrebu. Sljedeća izvedba predviđena je već 24. listopada, a potom 26., 27., 29. i 30. listopada te početkom studenoga. Riječ je o objavljenim terminima, dakle o rasporedu koji kazalište može izmijeniti samo novom obavijesti; ne treba ih tumačiti kao izvješće o već održanim izvedbama.

U premijernoj podjeli Carmen pjeva Sofija Petrović, Don Joséa Giorgio Berrugi, Micaëlu Darija Auguštan, a Escamilla Leon Košavić. Već za izvedbu 24. listopada najavljena je druga postava: Emilia Rukavina kao Carmen, Roko Radovan kao Don José, Marija Kuhar Šoša kao Micaëla i Ljubomir Puškarić kao Escamillo. Takva izmjena nije sporedan podatak: opera dobiva dvije različite solističke perspektive, dok orkestar, zbor i dječji operni zbor „Zvjezdice” nose kontinuitet cjeline.

U praktičnom smislu, objavljeni ansambl po datumima pomaže razlikovati najavljene umjetnike na pojedinoj večeri. Takva transparentnost posebno je važna kod opernoga naslova s većim brojem alternacija, jer se interpretativna nijansa može mijenjati bez promjene temeljnoga produkcijskog koncepta.

Nova inscenacija, a ne promjena partiture

Glazbeno vodstvo preuzima Pier Giorgio Morandi, šef dirigent zagrebačke Opere, a režiju potpisuje Pier Francesco Maestrini. Uz njih su scenograf Juan Guillermo Nova, kostimografkinja Cristina Aceti, oblikovatelj svjetla Jean Paul Carradori i koreografkinja Matilde Rubio. Najava ne govori o preoblikovanju Bizetove glazbe; težište je na novom čitanju scenskoga odnosa među likovima. Time se dobro poznata priča o Carmen i Don Joséu postavlja kao drama o granici između privlačnosti i prisvajanja.

Bizetova opera praizvedena je 1875. u Parizu, no njezina trajnost ne proizlazi samo iz prepoznatljivih glazbenih brojeva. U središtu je protagonistkinja koja odbija biti nečije vlasništvo, nasuprot liku čija se ljubav pretvara u opsesiju. Aktualna zagrebačka produkcija upravo taj prijelaz iz odnosa u nasilnu kontrolu ističe kao tematsku os. To je interpretativni naglasak najavljenog projekta, a ne tvrdnja o njegovu konačnom scenskom rezultatu, koji će se moći prosuđivati tek nakon premijere.

Što koprodukcija znači u domaćem kontekstu

Carmen nastaje u koprodukciji zagrebačkog i splitskog HNK-a unutar Konzorcija hrvatskih nacionalnih kazališta, projekta Ministarstva kulture i medija. Takav model omogućuje da se autorski tim, scenografija i kostimi ne promatraju kao jednokratni pothvat jedne kuće, nego kao potencijalno zajednički repertoarni resurs. Službena najava potvrđuje koprodukciju, ali zasad ne navodi datum ni mjesto eventualnoga splitskog izvođenja. Zato je takvo gostovanje moguće očekivanje, ne potvrđen dio rasporeda.

Premijera stiže i u trenutku kada je zagrebačka Opera među finalistima nagrade International Opera Awards 2026. Taj podatak daje međunarodni okvir sezoni, ali ne može unaprijed jamčiti umjetnički doseg pojedine predstave. Za lokalnu opernu scenu važnija je provjerljiva činjenica da se velik repertoarni naslov oslanja na domaći ansambl, uz međunarodne goste i dvije ravnopravno najavljene podjele.

Razlika između najave i ishoda

Za sada su potvrđeni datum premijere, autorski tim, sudionici i niz termina. Nisu poznati recepcija publike i kritike, trajanje pojedinih izvedbi ni eventualne daljnje promjene rasporeda. Stoga novu Carmen valja promatrati kao relevantan nadolazeći kazališni događaj, a ne kao unaprijed vrednovan uspjeh. Tek izvedbe nakon 23. listopada pokazat će kako su se Maestrinijeva režija, Morandijevo glazbeno vodstvo i dvije solističke postave spojili u cjelinu.