Leo Junek: Vizija slikarstva

U knjizi Vizija slikarstva hrvatski slikar Leo Junek donosi zapise o umjetnosti, estetici i procesu stvaranja slike. Promišljajući o apstrakciji, odnosu crteža i boje te djelima Cézannea, Rembrandta, Picassa i drugih velikana, otkriva vlastiti pogled na slikarstvo i umjetnost kao način istraživanja svijeta.

Knjiga je u pretprodaji, očekivano vrijeme isporuke je početkom studenog.

Knjiga Vizija slikarstva hrvatskog slikara Lea Juneka (u Francuskoj poznatog kao Lorris Junec) donosi njegove zapise o slikarstvu, ali i umjetnosti u širem smislu. Junek piše o uspostavljanju estetskih kriterija, o odnosu mrlje i crteža, razlici između umjetnosti i mode, pita se kako definirati apstrakciju, a opisuje i put od gledanja svijeta do nastanka slike. Iz ovih redaka dobivamo uvid u proces umjetničkog stvaranja, ali i razmišljanja o tom procesu, upoznajemo Lea Juneka kao znatiželjnog umjetnika koji se svojim djelima želi oduprijeti pojednostavnjivanju, modi i politici, kojeg ne zanima izmišljanje, nego otkrivanje svijeta. Uz to, divi se umijeću Paula Cézannea, razmišlja o Rembrandtu, Chardinu, Picassu, van Goghu i drugim slikarima, komentira knjige koje čita i glazbu koju sluša, uspoređujući ih sa slikarstvom jer su mu u umjetnosti najvažniji odnosi.

Vizija slikarstva podsjeća i da je umjetnost uvijek pitanje, jer, kao što u predgovoru knjige zaključuje Feđa Gavrilović, “Proučavajući slikarstvo Junek je bilježio svoje misli, pokušavajući verbalizirati ono što tom umjetnošću želi postići. Sam je slutio da to nikada nije do kraja moguće. Možda zato njegovi zapisi nisu u formi traktata – monolitne i samouvjerene poetike – već kratkih dnevničkih, katkad i aforističnih bilješki. Kao zabilježeni uvidi znanstvenika koji proučava tajne prirode. Za Juneka je zadaća slikara bila slična…”

Leo Junek – Lorris Junec (Zagreb, 25. IX. 1899. – Orsay kraj Pariza, 13. VII. 1993.) hrvatsko-francuski slikar. Jedan je od utemeljitelja grupe Zemlja od koje se vrlo brzo distancirao. Od sredine 1920-ih živio je i stvarao u Francuskoj. Počeo je s portretima, figurativno, da bi u Parizu, pod utjecajem fovista, krenuo slikati slobodnije forme, koje u njegovoj kasnijoj fazi postaju još apstraktnije. Najpoznatija mu je slika Crtač (1940.). Četrdesetih počinje pisati i slikarski dnevnik. Odabrane zabilješke iz tog dnevnika objavila je 2011. njegova supruga Suzanne Provost Junec pod naslovom Une vision de la peinture, a Zlatko Wurzberg prvi put ih je u cijelosti preveo na hrvatski.

Izdavač: Fraktura