Povežite se s nama

Knjige

Ernest Hemingway: “Proljetne bujice” – roman

Objavljeno

-

Proljetne bujice

“Na rubu sjećanja, u svijetu gdje se snijeg topi pod proljetnim vjetrom, dvojica muškarca, Yogi Johnson i Scripps O’Neil, u sivilu svakodnevice tragaju za smislom i ljubavi. U radnji u kojoj se smiješno i tužno vrtoglavo isprepliću, Ernest Hemingway poziva na putovanje kroz srž ljudske prirode, gdje su izgubljeni snovi i neostvarene želje začinjeni s trenucima radosti.
Proljetne bujice progovaraju o borbi protiv propadanja, ali i o (ne)uhvatljivoj ljepoti ljubavi koja se pojavljuje kad se najmanje očekuje. Usred ove introspektivne potrage otkriva se i kolika je snaga prijateljstva. Pridružite se Hemingwayevim putnicima na njihovoj emocionalnoj odiseji u romanu koji će ostaviti neizbrisiv trag u vašem srcu.”

Roman Ernesta Hemingwaya, “Proljetne bujice” (The Torrents of Spring), je jedno od njegovih atipičnijih djela i prvenstveno je satira.

Advertisement

Iako se u priči pojavljuju spomenuti likovi, Yogi Johnson i Scripps O’Neil, koji tragaju za ljubavlju i smislom u Michiganu, prava poanta Hemingwayeva romana leži u njegovoj književnoj parodiji.

Glavne teme i namjera su:

Advertisement

Satira i parodija: Roman je napisana kao duhovita parodija na književni stil i djela drugih pisaca toga doba, prvenstveno Sherwooda Andersona i njegov roman Dark Laughter (Tamni smijeh). Hemingway je ismijavao ono što je smatrao pretencioznim ili lošim pisanjem “čikaške škole” i drugih modernističkih autora poput D. H. Lawrencea.

Kritika “Velike rase”: Podnaslov romana je A Romantic Novel in Honor of the Passing of a Great Race (Romantični roman u čast prolaska velike rase), što je dodatna satirična referenca na eugeničku knjigu Madisona Granta The Passing of the Great Race.

Advertisement

Kontrast i apsurd: Hemingway koristi priču o Yogiju i Scripps O’Neilu, radnicima u tvornici pumpi, i njihovu apsurdnu potragu za “idealnom ženom” i ljubavnim ispunjenjem, kako bi naglasio prazninu i besmisao života onih koje je parodirao. Likovi su često plitki i nalaze se u komičnim situacijama.

Dakle, iako se radnja na površini bavi potragom za ljubavlju i smislom, Hemingway zapravo govori o stanju američke književnosti 1920-ih, iskazujući svoje nezadovoljstvo i pružajući satiričnu kritiku.

Advertisement

“Hemingway [he’miŋwei], Ernest, američki književnik (Oak Park, Illinois, 21. VII. 1899 – Ketchum, Idaho, 2. VII. 1961). Svoje dječaštvo u michiganskim šumama opisao je u novelama zbirke U naše vrijeme (In Our Time, 1925). Za I. svjetskog rata služio kao dragovoljac na talijanskoj fronti, gdje je bio ranjen; to je svoje iskustvo djelomice utkao u roman Zbogom oružje (A Farewell to Arms, 1929), jedno od istaknutih proturatnih djela. Nesnalaženje i duhovnu pustoš anglosaskih intelektualnih bohema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu I sunce se rađa (The Sun Also Rises, 1926). U njem otkriva i svoju opčinjenost Španjolskom i borbom s bikovima, što će mu biti tema u nizu novela te u knjizi Smrt u popodnevne sate (Death in the Afternoon, 1932). Za Španjolskoga građanskog rata bio je na republikanskoj strani; javno je antifašistički nastupao, pisao s ratišta kao izvjestitelj. Taj je angažman posvjedočio dramom Peta kolona (The Fifth Column, 1935) i velikim romanom o partizanskom ratovanju Komu zvono zvoni (For Whom the Bell Tolls, 1940). Suočenje s nasiljem i smrću Hemingwayev je lajtmotiv: već je u ranim novelama i reportažama pisao o grčko-turskom sukobu (oko 1920), a posebno u pričama iz 1933–35. Kratki i sretni život F. Macombera (The Short Happy Life of Francis Macomber) i Snjegovi Kilimandžara (The Snows of Kilimanjaro) te u esejističkim meditacijama Zeleni brežuljci Afrike (Green Hills of Africa, 1935) – o lovu na divlje zvijeri u Africi, potom o gangsterima i krijumčarima u romanu Imati i nemati (To Have and Have Not, 1937) i drugo. U II. svjetskom ratu Hemingway je patrolirao svojim brodom kubanskim vodama, a kao ratni izvjestitelj pratio je i oslobađanje Pariza. Nakon neuspjela poslijeratnoga romana Preko rijeke pa u šumu (Across the River and Into the Trees, 1950) napisao je najpoznatije djelo Starac i more (The Old Man and the Sea, 1952), parabolu o prkosnome junaštvu čovjeka nasuprot okrutnosti prirodnih nedaća. Prije no što je život završio samoubojstvom, više je godina živio na Kubi, podržavajući kubansku revoluciju 1959. Posmrtno je objavljeno više njegovih proznih tekstova, npr. Pokretni blagdan (A Moveable Feast, 1964), Opasno ljeto (The Dangerous Summer, 1985), Rajski vrt (The Garden of Eden, 1987) i drugo. – U svojim je djelima Hemingway stvorio neku vrstu mita o modernom čovjeku, lutaocu i dobrovoljnom prognaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, športu, suprotstavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Sukus je života igra sa smrću, koja poprima gotovo obredni značaj. Majstor kratke priče, stila obilježena naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevice i nizovima kratkih rečenica kojima se emocijsko bogatstvo nalazi u podtekstu, Hemingway je ostvario jedinstvenu prozu XX. st. Godine 1954. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.” Citiranje: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža

Izdavač: Katarina Zrinski

Advertisement
Nastavi čitati
Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije