Neige Sinno: Tužni tigar

Tužni tigar potresna je autobiografska priča o nasilju, šutnji i moći književnosti da iznese neizrecivo. Neige Sinno bez zadrške progovara o zlostavljanju koje je doživjela u djetinjstvu, ali njezin tekst nadilazi osobnu ispovijest – on postaje minuciozna analiza trauma koje se prenose kroz generacije, društvenih mehanizama koji omogućuju takva zlodjela kao i snage jezika da ponovno uspostavi kontrolu nad vlastitom pričom.

Kroz precizan, ali lirski stil, Sinno nas suočava s pitanjima o prirodi zla, moći narativa i otpornosti ljudskog duha. Bez patetike, ali s bolnom iskrenošću, istražuje mrežu laži, šutnje i društvene ravnodušnosti koja okružuje nasilje, te načina kako se žrtve s njime nose – ili ne uspijevaju nositi.

Roman koji ne ostavlja prostora ravnodušnosti, Tužni tigar istodobno je bolan i nezaobilazan. Inspiriran pjesmom The Tyger Williama Blakea, izazvao je široke društvene rasprave, osvojio brojne nagrade i postao obavezno štivo za sve koji žele razumjeti duboke traume i proces iscjeljenja kroz književnost.

O autorici: Neige Sinno (1977.) francuska je spisateljica, prevoditeljica i profesorica književnosti, poznata po hrabrom i snažnom emotivnom pripovijedanju. Rođena je u mjestu Vars u departmanu Hautes-Alpes, a veći dio života provela je između Europe i Latinske Amerike istražujući teme identiteta, sjećanja i traume. Njezin književni opus obuhvaća zbirku priča La vie des rats (2007.), esej Lectores entre líneas: Roberto Bolaño, Ricardo Piglia y Sergio Pitol (2011.) za koji je dobila nagradu Lya Kostakowsky, te roman Le Camion (2018.). Njezino najnovije djelo, Triste Tigre (Tužni tigar, 2023.), postalo je jedan od najvažnijih i najpotresnijih literarnih doga- đaja godine, hvaljeno zbog sirove emocionalne iskrenosti i stilske preciznosti. Djelo je osvojilo brojne nagrade, uključujući Prix Femina, Grand Prix des Lectrices Elle i Premio Strega Europeo, te Goncourt des Lycéens koji dodjeljuju učenice i učenici francuskih srednjih škola. Dobitnik je i Nagrade Goncourt – hrvatski izbor kao i drugih nacionalnih izdanja te prestižne nagrade (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Indija, Švicarska, itd.), te je bilo i u užem izboru za francuski Prix Goncourt. Naslov je potaknuo široke društvene rasprave potvrđujući Neige Sinno kao jedno od najvažnijih suvremenih imena francuske književnosti. Nakon gotovo dva desetljeća provedena u Meksiku, Sinno se vratila u Francusku gdje nastavlja istraživati teme traume, jezika i otpora kroz književnost.

Iz knjige: Dugo već živim u Meksiku. Ovdje su posvuda psi lutalice. Najviše su to kuje. Ljudi ne steriliziraju svoje životinje; preskupo im je ili ih nije briga. Ne skrbe ni o štencima ako se okote. Odbacuju ženke prije nego što se vežu uz njih. Može ih se vidjeti uz ceste, kako žderu lešine, trče za biciklistima, leže na suncu. Kuje često pretrčavaju ceste. Nitko se ne zaustavlja kako bi ih maknuo u stranu. Većinu ih pregaze automobili. Njihova tijela leže na asfaltu, prekrivena krastama. Ima ih i koje pretrčavaju cestu, s očima punim mržnje, glave nagnute u stranu.

Izdavač: Petrine knjige