Šanse za pronalazak drevnih bakterija na Marsu veće su nego što se ranije očekivalo

Otpornost mikroba na zračenje ključni je parametar u razmatranju mogućnosti preživljavanja mikroba tijekom geoloških vremena na hladnoj, sušnoj površini Marsa koja je bombardirana sunčevim i galaktičkim kozmičkim zračenjem. U prethodnoj studiji, profesor Michael Daly sa Uniformed Services University of the Health Sciences i kolege otkrili su da Deinococcus radiodurans, vrsta bakterije s izvanrednom otpornošću na smrtonosne i mutogene učinke ionizirajućeg zračenja, može preživjeti više od milijun godina uz snažno ionizirajuće zračenje Marsa.

Dokazi o postojanoj tekućoj vodi na drevnom Marsu i značajne količine suvremenog vodenog leda, zajedno s blizinom planeta Zemlji, učinili su Mars metom u potrazi za postojećim ili izumrlim izvanzemaljskim životom.

U stalno zamrznutim Marsovim okolišima na dubinama većim od 10 m, održivost uspavanog života bila bi ograničena samo učincima pozadinskog zračenja, koje će vjerojatno biti isto kao na Zemlji, i stoga bi moglo omogućiti produljeni nastavak uspavanog života na takve dubine.

Istraživači su utvrdili da bi neki zemaljski mikroorganizmi potencijalno mogli preživjeti na Marsu tijekom geoloških vremenskih razdoblja od stotina milijuna godina.

Zapravo, otkrili su da je Deinococcus radiodurans posebno pogodan za preživljavanje u teškim uvjetima na Marsu.

Ova je vrsta preživjela astronomske količine radijacije u hladnom, sušnom okruženju – daleko dugotrajnije spore Bacillusa, koje mogu preživjeti na Zemlji milijunima godina.

“Iako Deinococcus radiodurans zakopan u Marsovom podzemlju nije mogao preživjeti u stanju mirovanja procijenjenih 2 do 2,5 milijarde godina otkako je tekuća voda nestala na Marsu, takva Marsova okruženja redovito se mijenjaju i tope udarima meteorita”, rekao je profesor Daly.

Također, ako je život na Marsu ikada postojao, čak i ako održivi oblici života sada nisu prisutni na Marsu, njihove makromolekule i virusi preživjeli bi puno, puno dulje.