U današnjem svijetu medija, promocije filmova više ne mogu proći bez prisustva slavnih osoba. Bilo da je riječ o influencerima, reality zvijezdama, modnim ikonama ili jednostavno popularnim ličnostima iz drugih sfera javnog života, njihova prisutnost na crvenom tepihu postala je neizostavan dio svakog značajnijeg filmskog događaja. No, postavlja se pitanje – zašto? Što zapravo ja, kao gledatelj, imam od toga što će mi slavna influencerica ili kućanica koja ništa ne zna o filmskoj umjetnosti prva pogledati film i dati svoje “stručno” mišljenje?
Komercijalizacija kulture: Zrcalo društva
Promocija filmova, kao i mnogi drugi aspekti moderne kulture, postala je žrtva komercijalizacije. Nekadašnji glamur Hollywooda, temeljen na zvijezdama koje su svojim talentom i radom zarađivale svoje mjesto pod reflektorima, sada je zamijenjen instant slavom društvenih mreža i reality televizije. Danas je važno koliko pratitelja imate na Instagramu, a ne koliko ste uloga odigrali u Oscarom nagrađenim filmovima. Ovaj trend jasno oslikava površnost suvremenog društva koje više cijeni izgled i popularnost nego istinski talent i kvalitetu.
Moć influencera: Kraljevi i kraljice digitalnog doba
Influenceri su nova elita zabavne industrije. Njihova moć leži u broju pratitelja koji vjerno prate svaki njihov korak, svaku njihovu preporuku. Filmske kuće to vrlo dobro znaju i koriste ih kao glavni alat za promociju svojih uradaka. Kada popularna influencerica objavi sliku s premijere nekog filma, ta slika doseže milijune ljudi diljem svijeta. To je neprocjenjiva reklama koja se ne može usporediti s tradicionalnim načinima oglašavanja.
Međutim, problem nastaje kada te iste osobe, bez ikakvih kvalifikacija za procjenu filmske umjetnosti, počinju dijeliti svoja mišljenja i recenzije. Njihove ocjene često su površne, bez ikakve dublje analize ili razumijevanja konteksta, režije, glume ili scenarija. Time se degradira sama umjetnost filma i smanjuje njegova vrijednost u očima publike.
Kultura događanja: Fokus na slavne, a ne na umjetnost
Nije samo filmska industrija ta koja pati od ovog fenomena. Poznati kulturni festivali diljem svijeta, bilo da je riječ o filmskim, glazbenim ili kazališnim manifestacijama, sve se više usmjeravaju na to tko je bio prisutan na događaju, a ne na sam sadržaj. Mediji su prepuni izvještaja o tome koje su zvijezde bile nazočne, što su nosile i s kim su se družile, dok se stvarni događaji i umjetnički doprinosi stavljaju u drugi plan.
Ovakav način izvještavanja trivijalizira kulturna događanja i pretvara ih u površne spektakle. Umjetnost gubi svoju svrhu i postaje samo još jedna platforma za samopromociju slavnih. Publika, umjesto da bude potaknuta na promišljanje i diskusiju o viđenom, ostaje zarobljena u mreži tračeva i površnih dojmova.
Degradacija umjetnosti: Kada kritika postaje zabava
Umjetnost je oduvijek bila alat za izazivanje misli, emocija i rasprava. Filmska umjetnost, kao i svaka druga, zahtijeva kritički pristup i analizu kako bi se u potpunosti razumjela i cijenila. No, kada kritike postanu samo još jedan oblik zabave, izgubimo sposobnost da prepoznamo pravu vrijednost djela. Recenzije koje dolaze od nekompetentnih osoba često su plitke i usmjerene na subjektivne dojmove, umjesto na objektivne kriterije ocjenjivanja.
Ovaj trend dovodi do opadanja kvalitete same kritike, ali i do smanjenja interesa publike za istinsku filmsku umjetnost. Gledatelji postaju naviknuti na površne recenzije i prestaju tražiti dublje značenje i kvalitetu u filmovima koje gledaju. Time se stvara začarani krug u kojem se producira sve više komercijalnih, ali umjetnički bezvrijednih filmova, jer publika ne zahtijeva ništa više.
Povratak kvaliteti: Potreba za promjenom paradigme
Da bismo izbjegli daljnju degradaciju filmske umjetnosti, nužno je promijeniti način na koji pristupamo promociji i kritici filmova. Slavnim osobama i influencerima treba ostaviti prostor za ono u čemu su dobri – zabavljanju i promociji, ali kritiku i ocjenu filmova treba prepustiti stručnjacima koji imaju znanje i iskustvo u filmskoj industriji.
Mediji također imaju ključnu ulogu u ovoj promjeni. Umjesto da se fokusiraju na trivijalnosti, trebali bi se posvetiti analizi i kritici umjetničkog sadržaja. Novinari i kritičari trebaju educirati publiku i poticati ih na razmišljanje o viđenom, umjesto da ih hrane tračevima i površnim dojmovima.
Fenomen slavnih osoba na promocijama filmova nije samo odraz moderne komercijalizacije kulture, već i simptom dublje krize u kojoj se nalazi naša percepcija umjetnosti. Umjesto da se divimo talentu i kvaliteti, mi idoliziramo popularnost i izgled. Umjetnost time gubi svoju vrijednost i postaje samo još jedan proizvod za masovnu potrošnju.
Vrijeme je da se vratimo korijenima i ponovno počnemo cijeniti pravu vrijednost umjetnosti. To znači da trebamo dati glas stručnjacima i umjetnicima, a slavne osobe ostaviti da se bave onime u čemu su najbolje – zabavljanju publike. Samo tako ćemo moći ponovno uspostaviti ravnotežu i vratiti umjetnosti mjesto koje zaslužuje u društvu.
