18. FESTIVAL 25 FPS: Zadnji dan festivala uz svečanu dodjelu nagrada, hrvatske hibride i magiju

U 20 sati festivalski žiri i organizatori dodijelit će nagrade najboljim filmovima 18. izdanja 25 FPS-a. Veliki žiri u sastavu Marta Baradić, Hrvoslava Brkušić i Marko Meštrović dodijelit će tri jednakovrijedna Grand Prixa kao i publika koja je tijekom festivala glasala za svoje favorite. Organizatori Festivala, Udruga 25 FPS, dodijelit će Nagradu DCP najboljem hrvatskom eksperimentalnom filmu. Nakon svečane dodjele nagrada slijedi projekcija nagrađenih filmova.

Prije dodjele nagrada, festivalski dan započet će u 14 sati posebnom projekcijom u sklopu Expanded Cinema programa – novim dugometražnim filmom Darkness, darkness, burning bright veteranke eksperimentalnog filma Gaëlle Rouard u kojemu nas autorica putem suptilnih intervencija na 16-milimetarskom filmu uranja u fantastične mitološke krajolike.

U 16 sati gledamo drugi blok Refleksa – sekciju koja okuplja najbolje recentne eksperimentalne filmove u hrvatskoj produkciji. U programu gledamo osam filmova autora i autorica različitih generacija i senzibiliteta, a među njima izdvajamo Tvornicu filmova – intrigantni foto-esej nagrađivanog redatelja i snimatelja Silvestra Kolbasa u kojemu autor kroz priču o propaloj tvornici Fotokemika progovara o negativnim posljedicama tranzicije i nestanku radničkog pokreta. Mlada dizajnerica i istraživačica Nina Bačun u filmu Bonding Humanity (Perhaps Manifesto) vješto isprepliće urbanističko istraživanje i kinematografsko eksperimentiranje, dok nam iz plodne tvornice zagrebačkog Kinokluba dolazi nekolicina hibridnih naslova koja poniranjem u vlastito djetinjstvo i sjećanja propituju koncept vremena i stvarnosti. Nakon projekcije autori će uživo predstaviti svoje filmove.

U 18 sati festivalski program zatvara zadnji blok filmova iz natjecateljskog programa objedinjenih naslovom Neka vrsta magije. Prikazat ćemo četiri rada koja u različite pojavnosti zbilje ubrizgavaju čestice magije. Simon Liu svoju celuloidnu poemu Đavolji vrh posvećuje rodnom Hong Kongu, reflektirajući kroz niz vibrantnih abrazivnih prizora socio-kulturalne promjene u kineskom društvu nakon pandemije,
dok Vladislav Knežević u svom hipnotičkom strukturalnom radu Null Cone istražuje arhitektoniku patafizičkom stroja razotkrivajući oku nevidljivih čestica. Autor će nakon projekcije uživo govoriti o svom filmu.