Biljke doista vrište naglas. Samo to nikad nismo čuli do sada

Ako povrijedite biljku, ona vrišti. To je sada definitivno jasno. Međutim, ne na isti način na koji bismo vi ili ja mogli vrištati. Umjesto toga, emitiraju zvukove pucketanja ili škljocanja na ultrazvučnim frekvencijama izvan raspona ljudskog sluha koji se pojačavaju kada je biljka pod stresom. Ovo bi, prema znanstvenicima, mogao biti jedan od načina na koji biljke komuniciraju svoju nevolju sa svijetom oko sebe.

“Čak i u tihom polju, zapravo postoje zvukovi koje ne čujemo, a ti zvukovi nose informacije. Postoje životinje koje mogu čuti te zvukove, pa postoji mogućnost da dolazi do velike akustične interakcije”, objašnjava evolucionar biolog Lilach Hadany sa Sveučilišta Tel Aviv u Izraelu.

“Biljke cijelo vrijeme komuniciraju s kukcima i drugim životinjama, a mnogi od tih organizama koriste zvuk za komunikaciju, tako da bi bilo vrlo suboptimalno da biljke uopće ne koriste zvuk.”

Biljke pod stresom nisu tako pasivne kao što možda mislite. One prolaze kroz neke prilično dramatične promjene, od kojih je jedna od najvidljivijih (barem nama ljudima) oslobađanje nekih prilično snažnih aroma. Također mogu promijeniti svoju boju i oblik.

Ove promjene mogu signalizirati opasnost drugim biljkama u blizini, koje kao odgovor jačaju vlastitu obranu ili mogu privući životinje da se pozabave štetočinama koje bi mogle naštetiti biljci.

Zvukovi koje biljke emitiraju nalik su pucketanju ili škljocanju na frekvenciji previsokoj da bi je ljudi mogli razaznati, detektiraju u radijusu većem od jednog metra. Biljke koje nisu pod stresom uopće ne proizvode mnogo buke; samo se druže, u tišini uživaju i rastu.

Nije jasno je li proizvodnja zvuka adaptivni razvoj u biljkama ili je to samo nešto što se događa. Međutim, tim znanstvenika je pokazao da algoritam može naučiti identificirati i razlikovati zvukove biljaka. Svakako je moguće da su i drugi organizmi mogli učiniti isto.