Dvostruka strategija hranjenja pomaže mediteranskom koralju da preživi porast temperature mora

Dok se mnogi koralji širom svijeta bore s posljedicama zagrijavanja oceana, mediteranski koralj Oculina patagonica pokazuje iznimnu sposobnost prilagodbe. Nova istraživanja otkrivaju da taj koralj koristi “dvostruku strategiju hranjenja”, što mu omogućuje preživljavanje i u uvjetima u kojima bi druge vrste propale.

Koralj koji se hrani – sam ili s algama

Oculina patagonica pripada skupini tvrdih koralja koji obično žive u simbiozi s mikroskopskim algama. Te alge, koje žive unutar koraljevih stanica, fotosintezom proizvode hranjive tvari koje dijele s domaćinom. Međutim, kada se more pregrije, alge često napuštaju koralj – proces poznat kao izbjeljivanje koralja – što za većinu vrsta znači smrt.

O. patagonica, međutim, posjeduje iznimnu sposobnost samostalnog hranjenja: čak i kad izgubi svoje alge, uspijeva preživjeti tako što hvata plankton i organske čestice iz vode.

Genetska fleksibilnost ključna za opstanak

Znanstvenici sa Sveučilišta u Barceloni i Izraelskog instituta za oceanografiju po prvi su put detaljno usporedili stanice koje udomljuju alge kod O. patagonica i drugih vrsta koralja. Analiza je pokazala da ovaj koralj ima genetski i stanično različit sustav regulacije hranjenja, koji mu omogućuje brzo prebacivanje između autotrofnog (s algama) i heterotrofnog (bez algi) načina prehrane.

Drugim riječima, dok većina koralja ovisi o svojim fotosintetskim partnerima, O. patagonica se može „prešaltati“ na lov i filtriranje hrane – sposobnost koja mu daje golemu prednost u sve toplijem Sredozemlju.

Stari stanovnik, nova prilika

Ova vrsta prvi je put zabilježena 1966. u Genovskom zaljevu, a tada se smatralo da je riječ o invazivnoj vrsti pristigloj iz Atlantskog oceana. No novija istraživanja genetskih uzoraka otkrila su da je O. patagonica zapravo drevni mediteranski stanovnik, koji je u tišini preživljavao milijunima godina u skrovitim kolonijama, sve dok promjene u okolišu – uključujući porast temperature mora – nisu stvorile uvjete za njezino širenje.

Model otpornosti za budućnost oceana

Ova prilagodljivost čini O. patagonica potencijalnim modelom za razumijevanje otpornosti koraljnih ekosustava u doba klimatskih promjena. Dok mnoge tropske vrste nestaju zbog izbjeljivanja i kiselosti oceana, mediteranski koralj pokazuje da evolucija zna pronaći put i u najtežim okolnostima.

Znanstvenici smatraju da bi razumijevanje mehanizama koji stoje iza njegove fleksibilnosti moglo pomoći u razvoju strategija očuvanja koraljnih grebena diljem svijeta.

U moru koje se ubrzano mijenja, Oculina patagonica stoji kao dokaz da preživljavanje ponekad ne ovisi o snazi, već o sposobnosti – da se promijeni na vrijeme.