„U dubinama“ vodi gledatelja u utrobu kita: može li klaustrofobični triler opravdati svoju nevjerojatnu premisu?

Neke filmske premise traže da im povjerujemo prije nego što uopće počne prva scena. „U dubinama“, novi triler Briana Duffielda, pripada upravo toj skupini. Film prati Jaya Gardinera, mladića koji nakon očeve smrti odlazi na kalifornijsku obalu kako bi ispunio njegovu posljednju želju. Tijekom zarona dogodi se nezamislivo: proguta ga golemi kit.

CineStar je početak prikazivanja najavio za 15. listopada 2026., a film traje 106 minuta. U glavnoj je ulozi Austin Abrams, dok se u glumačkoj postavi pojavljuju Josh Brolin, Elisabeth Shue, John Ortiz, Jane Levy i Emily Rudd. Film je temeljen na romanu Daniela Krausa, a već sama kombinacija dubokog mora, nedostatka kisika i tijesnog organskog prostora jasno pokazuje da će gledatelj velik dio vremena provesti uz osjećaj fizičke nelagode.

„U dubinama“ ne koristi kitovu utrobu samo kao neobičnu lokaciju za preživljavanje. Ona je zamišljena kao zatvoren prostor u kojem Jay ne može pobjeći od vlastitih misli. Dok se bori pronaći izlaz, vraća se očevim poukama i neriješenom odnosu koji je ostao nakon smrti. Preživljavanje zato nije samo pitanje kisika. To je i put kroz tugu, krivnju i potrebu da se napokon razumije ono što je između oca i sina ostalo neizgovoreno.

Redatelj Brian Duffield već se u žanrovskom filmu pokazao zainteresiranim za situacije u kojima prostor postaje glavni protivnik. Ovdje je izazov još veći. Kit nije samo prijetnja izvana, nego cijeli svijet koji se pomiče, steže i reagira na junakove pokušaje bijega. Svaki zvuk može označiti promjenu, svaka površina može postati prepreka, a osjećaj da se vrijeme ubrzava postaje važniji od klasične akcije.

Slične premise često ovise o tome koliko film uspijeva ograničiti informacije. Ako se sve objasni prerano, nestaje strah. Ako se ništa ne objasni, gledatelj može izgubiti emocionalnu vezu s junakom. „U dubinama“ ima dobru polaznu točku jer Jayeva situacija nije samo fizički apsurdna nego i emocionalno jasna: on je čovjek koji je došao do mora zbog oca, a sada je doslovno zarobljen u tijelu prirode.

Najveći rizik je tonalitet. Priča može skliznuti u pretjerivanje ako se ozbiljna obiteljska drama stalno sudara s nevjerojatnim preživljavanjem u utrobi kita. S druge strane, upravo ta neobičnost može filmu dati posebnu energiju. Ako Duffield uspije spojiti klaustrofobični triler s iskrenom pričom o žalovanju, gledatelj neće morati birati između napetosti i emocije.

Austin Abrams nosi film gotovo cijelim putem. Njegova izvedba mora prenijeti paniku, fizičku iscrpljenost i postupnu promjenu čovjeka koji više ne može računati na pomoć drugih. Sporedni glumci vjerojatno će se pojavljivati kroz sjećanja i fragmente prošlosti, pa će njihov učinak ovisiti o tome jesu li ti prizori stvarno povezani s Jayevom borbom ili služe samo kao objašnjenje njegove traume.

Motiv sata kisika jednostavan je i učinkovit. On pretvara cijeli film u odbrojavanje, ali otvara i prostor za pitanje kako ljudi raspolažu vremenom kada vjeruju da ga više nemaju. Jay mora fizički pronaći izlaz, ali i odlučiti hoće li se prepustiti strahu ili će konačno prihvatiti očevu ostavštinu.

„U dubinama“ je zato zanimljiv najviše kao test granica žanra. Može biti čisti survival triler, visoko-konceptualna priča o žalovanju ili kombinacija obojega. Najava obećava vizualno neobično iskustvo i dovoljno snažan hook da publiku dovede u kino. Hoće li film opravdati svoju nevjerojatnu premisu, ovisit će o tome može li ispod šoka pronaći uvjerljivog čovjeka. Ako uspije, Jayev izlazak iz utrobe kita mogao bi biti i priča o izlasku iz vlastite tuge.