Nije dovoljno proizvoditi čišće baterije: istraživanje traži i manje, dugotrajnije i bolje iskorištene baterijske sustave

Litij-ionske baterije često se navode kao jedan od ključnih alata za smanjenje emisija u prometu i energetici. Električna vozila mogu zamijeniti dio potrošnje fosilnih goriva, a baterijski sustavi mogu spremati električnu energiju iz obnovljivih izvora. No sama činjenica da je baterija „čista“ tijekom korištenja ne znači da je bez utjecaja na okoliš.

Nova analiza Sveučilišta u Melbourneu pokazuje da se klimatski otisak baterija ne može smanjiti samo promjenom tvornica i izvora sirovina. Istraživači su modelirali cijeli lanac od proizvodnje materijala i komponenti do izrade, korištenja i zbrinjavanja baterija između 2024. i 2050.

Prema modelu, potražnja za litij-ionskim baterijama u električnim automobilima, kombijima, autobusima, kamionima i sustavima za pohranu energije mogla bi do 2050. porasti dvadeset puta. Ako se ništa drugo ne promijeni, emisije stakleničkih plinova povezane s opskrbnim lancem mogle bi porasti deset puta.

Jedan dio rješenja svakako je na strani proizvodnje. Čišća električna energija, učinkovitije tvornice, kemijski sastavi s manjom potrebom za problematičnim sirovinama i kvalitetno recikliranje mogu smanjiti emisije po bateriji. Ali istraživači upozoravaju da to samo po sebi neće biti dovoljno ako se istodobno proizvodi sve više i sve većih baterija.

Važna je i strana potražnje. Manje baterije mogu biti dovoljne za vozila koja ne trebaju velik doseg. Dulji vijek trajanja smanjuje potrebu za čestom zamjenom. Veće iskorištenje vozila, dijeljenje i drugačiji poslovni modeli mogu smanjiti broj automobila i baterija potrebnih za isti broj putovanja.

Kada bi se ambiciozne mjere proizvodnje kombinirale s takvim mjerama potražnje, ukupne emisije lanca baterija do 2050. mogle bi se smanjiti približno za polovicu. Model procjenjuje raspon od oko 9 do 12 milijardi tona CO₂ ekvivalenta, umjesto 19 do 23 milijarde tona u scenariju bez dodatnih mjera.

To ne znači da su električna vozila ekološki promašaj. Poruka istraživanja je složenija: klimatska korist ovisi o tome kako se baterija proizvodi, kolika je, koliko dugo traje i koliko se učinkovito koristi. Velika baterija koja prevozi jedno vozilo povremeno nije ista okolišna priča kao manja baterija koja se intenzivno koristi i nakon toga dobije drugi život.

Za politiku i industriju to znači da se pitanje ne bi trebalo svesti samo na emisije po proizvedenoj bateriji. Jednako važno pitanje glasi koliko je baterijskog kapaciteta stvarno potrebno za određenu uslugu. Takav pristup povezuje recikliranje, dizajn, prometne navike i energetsku politiku u jednu širu ekološku strategiju.