Pretvaranje močvara u oranice donosi malo hrane, ali mnogo veći rizik od poplava

Močvare se često promatraju kao neiskorišten prostor koji bi se mogao pretvoriti u poljoprivredno zemljište. Imaju vodu, hranjive tvari i ravne površine, pa se njihovo isušivanje desetljećima predstavljalo kao način povećanja proizvodnje hrane. Nova globalna analiza pokazuje da je računica mnogo složenija.

Istraživači su pratili poljoprivredne površine nastale pretvaranjem močvara između 2000. i 2022. godine. Usporedili su njihove prinose s postojećim oranicama i istodobno procijenili izloženost poplavama. Rezultat je pokazao da takvo širenje poljoprivrede često donosi malu korist, ali velike ekološke i sigurnosne troškove.

Površine nastale isušivanjem močvara dale su samo oko 0,1 posto ukupne svjetske poljoprivredne proizvodnje. U gotovo polovici analiziranih slučajeva prinosi su bili niži nego na postojećim poljoprivrednim površinama. Problem je bio posebno izražen kod usjeva koji se uzgajaju na sušem tlu, gdje promjena močvarnog sustava nije donijela očekivanu prednost.

Istodobno je oko 52 posto takvih poljoprivrednih površina, odnosno približno 21.001 četvorni kilometar, bilo smješteno u područjima s važnim rizikom od poplava. Njihova prosječna vjerojatnost izloženosti poplavama bila je 23 puta veća nego kod poljoprivrednih površina općenito.

Močvare prirodno zadržavaju vodu i usporavaju njezino kretanje kroz krajolik. Kada se isuše, kanaliziraju ili prekriju nasipima, gubi se dio te zaštitne funkcije. Polje može postati dostupno za uzgoj, ali istodobno postaje ranjivije na velike oborine, izlijevanje rijeka i porast razine vode.

Istraživači su u 60 posto analiziranih slučajeva prepoznali „gubitak na obje strane“: ograničenu korist za proizvodnju hrane i visoku izloženost poplavama. Takva su se žarišta posebno često pojavljivala u istočnoj i južnoj Aziji, Sjevernoj Americi, istočnoj Južnoj Americi i Oceaniji.

Studija ne tvrdi da je svaka poljoprivredna površina nastala na močvari neproduktivna niti da se zemljište nikada ne smije prilagođavati. Poruka je da odluke moraju uključiti više od procjene prinosa. Potrebno je uračunati zaštitu od poplava, kvalitetu vode, skladištenje ugljika, staništa za ptice i druge vrste te dugoročnu otpornost lokalne zajednice.

Obnova močvara zato nije samo pitanje zaštite prirode. Ona može biti i mjera smanjenja rizika za poljoprivredu, naselja i infrastrukturu. U vremenu češćih ekstremnih oborina očuvanje prostora koji prirodno zadržava vodu može imati veću vrijednost od kratkoročnog povećanja obradive površine.