Deset knjiga u polufinalu Nagrade Janko Polić Kamov 2026.

Objavom deset polufinalista Nagrade Janko Polić Kamov hrvatska književna jesen dobila je pregled naslova koji će sljedećih tjedana biti u središtu pažnje. Hrvatsko društvo pisaca 21. listopada objavilo je izbor žirija, a među kandidatima su proza i poezija autora različitih poetika i generacija. Odluka je tek prva postaja: od deset odabranih knjiga bit će izdvojeno pet finalista, dok je dodjela nagrade najavljena za 17. studenoga u Zagrebu.

Popis nije rang-lista niti presuda o “najboljoj knjizi godine”. On je, međutim, poziv da se deset naslova čita zajedno – kao trenutna mapa domaćega književnog prostora. Za čitatelje je to prilika da izvan uobičajenih preporuka zavire u knjige koje je stručni žiri prepoznao po kriteriju književne izvrsnosti, uz otvorenost prema stilskoj, jezičnoj ili tematskoj inovativnosti.

Deset naslova bez poretka

U polufinalu su, abecednim redom, Aritmija zemlje Mladena Blaževića, Jezero Ane Brnardić, Crveni zec Drage Glamuzine, Div Nataše Govedić, Kratki roman o majci Tatjane Gromače, Kafić Dan Dorte Jagić, Mali roman o tišini Semezdina Mehmedinovića, Duhovi zemlje Sibile Petlevski, Heroin, kruh i rudnici sumpora Nikole Strašeka i Caffe bar Utrine Željka Špoljara.

Važno je zadržati se na onome što objava doista kaže. Popis potvrđuje ulazak tih naslova u polufinale, ali ne donosi obrazloženja za svaku pojedinu knjigu, bodove ni konačni poredak. Iz samih naslova ne treba izvlačiti radnju, žanr ili namjeru autora. Upravo zato ovaj izbor valja shvatiti kao orijentir za vlastito čitanje, a ne kao zamjenu za susret s tekstom.

Nagrada koja inzistira na pomaku

Nagradu Janko Polić Kamov Hrvatsko društvo pisaca ustanovilo je 2014. godine. Prema objavi Društva, temeljni je kriterij književna izvrsnost, dok se inovativnost promatra i kroz stilsko-jezična i kroz tematska rješenja. Takav opis ne propisuje jedan poželjan tip knjige. Naprotiv, ostavlja prostor da se u istome izboru susretnu različiti autorski postupci i da se književna vrijednost ne svodi na trenutačnu vidljivost.

Ovogodišnji žiri čine Marina Šur Puhlovski, Boris Perić i Edo Popović. Njihov je zadatak sada suziti krug na pet finalista. Budući da datum objave tog užeg popisa nije naveden, nema razloga unaprijed nagađati tko će proći dalje. Sigurno je jedino da će se konačna odluka donijeti 17. studenoga u Zagrebu.

Što izbor ne govori

Polufinalna objava namjerno je sažeta: uz imena, naslove i sastav žirija ne nudi kritičke osvrte, obrazloženja ni usporedbu kandidata. Stoga bi bilo pogrešno iz nje iščitavati hijerarhiju unutar popisa ili unaprijed pripisivati pojedinim knjigama teme koje nisu navedene. Taj nedostatak detalja nije mana za čitatelja, nego podsjetnik na osnovno pravilo književne recepcije: između najave i vrijednosnog suda stoji vrijeme provedeno s knjigom.

Čitateljski put prije završne odluke

Polufinale može imati vrijednost i izvan natjecateljske logike. Umjesto da se čeka pobjednik, popis nudi deset mogućih ulaza u aktualnu hrvatsku književnost: čitanje jednog autora kojega se dosad nije poznavalo, usporedbu dviju poetika ili razgovor u čitateljskom klubu. Naslovi poput Mali roman o tišini, Kratki roman o majci ili Heroin, kruh i rudnici sumpora već na razini imenovanja otvaraju vrlo različite asocijacije, no pravo značenje svake knjige može se procijeniti tek nakon čitanja.

U tom je smislu vijest o Kamovljevim polufinalistima više od najave završne svečanosti. Ona podsjeća da se književni život ne događa samo kad se proglašava pobjednik, nego i u razdoblju između objave popisa i čitanja. Do studenoga pred publikom je deset knjiga, pet budućih finalista i jedna nagrada; ispred svakoga čitatelja ostaje vlastiti, neovisni izbor.