Lava-svijet TOI-561 b možda skriva sjajne oblake od isparene stijene

Objavljeno 26. listopada 2026. Planet TOI-561 b dugo je izgledao kao jedan od onih svjetova na kojima atmosfera ne bi trebala preživjeti. Kruži vrlo blizu svoje zvijezde, površinom mu vjerojatno dominira ocean rastaljene stijene, a snačno zračenje neprestano prijeti da s njega odnese plinove. Nova analiza opažanja svemirskog teleskopa James Webb ipak nudi drukčiju sliku: ovaj ekstremno vrući svijet vjerojatno je omotan atmosferom koja reflektira velik dio svjetlosti.

Trideset i sedam sati promatranja

Tim predvođen Samuelom Boucherom i Lisom Dang promatrao je TOI-561 b tijekom 37 sati instrumentom NIRSpec. Teleskop nije snimio planet kao zasebnu točku, nego je pratio kako se njegova emisija mijenja dok obilazi zvijezdu. Takva se metoda naziva fazna krivulja. U njoj se mogu razdvojiti promjene na dnevnoj i noćnoj strani planeta, kao i učinak same zvijezde.

Rezultat je bio iznenađujući. Dnevna strana planeta ispada hladnija nego što bi se očekivalo za tamnu, ogoljenu stijenu izloženu tolikom zračenju. Noćna strana pritom nije dovoljno topla da bi sama preuzela svu energiju koja nedostaje. Najjednostavnije objašnjenje jest da TOI-561 b reflektira približno tri četvrtine primljene zvjezdane svjetlosti. To je visoka reflektivnost, usporediva s Venerinom.

Oblaci koji nastaju od isparene stijene

Autori rada objavljenog u časopisu The Astronomical Journal zaključak ne temelje na izravnom fotografiranju oblaka. Promatranu svjetlinu i raspodjelu topline usporedili su s modelima cirkulacije atmosfere. Modeli pokazuju da se na dnevnoj strani mogu kondenzirati silikatni minerali, među njima silicijev dioksid (SiO₂) i magnezijev silikat (MgSiO₃).

Na Zemlji su silikati sastavni dio kvarca, pijeska i brojnih stijena. Na TOI-561 b uvjeti su toliko ekstremni da se dio površinskog materijala najprije isparava, a zatim u hladnijim područjima atmosfere ponovno pretvara u sitne čestice. Takvi mineralni oblaci mogli bi djelovati poput golemog reflektirajućeg štita: vraćali bi dio energije u svemir i sprječavali da se planet još više zagrije.

Atmosfera još nema konačnu kemijsku iskaznicu

Ključno je da istraživanje potvrđuje vjerojatnu prisutnost reflektirajuće atmosfere, ali još ne određuje njezin točan sastav. Plinovi bi mogli biti bogati ugljikovim dioksidom, što bi planet učinilo ekstremnijom inačicom Venere, ili sumpornim dioksidom, kakav povezujemo s vulkanskim svijetom Io. Rastopljena unutrašnjost pritom bi stalno nadopunjavala atmosferu novim plinovima.

Upravo je to najzanimljivija posljedica nalaza. Atmosfera ne bi bila samo ostatak koji je planet nekako uspio zadržati, nego sustav koji se neprestano obnavlja izmjenom između magmatskog oceana i plinskog omotača. Sljedeća promatranja na duljim infracrvenim valnim duljinama trebala bi pomoći u razlikovanju mogućih kemijskih scenarija.

TOI-561 b zato nije dokaz da su svi lava-svjetovi obavijeni oblacima. On je, međutim, snažan podsjetnik da i planet koji se čini previše vrućim za atmosferu može imati složenu klimu. U ovom slučaju odgovor možda leži upravo u oblacima od materijala koji je nekoć bio dio njegove rastaljene površine.