WHO pokreće globalni pokret za znanost kojoj se vjeruje i zdravlje za sve

Svjetska zdravstvena organizacija 10. studenoga pokreće inicijativu Together for Science and Health, globalni pokret koji želi snažnije povezati znanost, javne politike, zdravstvo i društvo. Lansiranje se održava na Svjetski dan znanosti za mir i razvoj, a program će se odvijati online te na događajima u Ženevi i Parizu.

Zašto se pokret pokreće upravo sada

Znanstveni dokazi imaju veliku ulogu u donošenju odluka, ali put od istraživanja do javnosti nije uvijek jednostavan. Rezultati se mogu izgubiti u stručnom jeziku, sporost provjere može se sudariti s brzinom društvenih mreža, a nepovjerenje prema institucijama može otežati prihvaćanje korisnih preporuka. WHO novom inicijativom pokušava otvoriti prostor u kojem će znanstvenici, zdravstveni radnici, donositelji odluka i građani razgovarati prije nego što kriza prisili sve strane na reakciju.

U središtu nije samo pitanje kako proizvesti više znanja. Jednako je važno kako znanje objasniti, kome je dostupno i kako se uključuju ljudi na koje se odluke odnose. Znanost kojoj se vjeruje ne može počivati samo na autoritetu institucije. Povjerenje se gradi transparentnošću, jasnim objašnjenjem nesigurnosti i spremnošću da se čuju iskustva zajednica.

Tri područja suradnje

WHO inicijativu organizira kroz tri područja suradnje: znanost i društvo, znanost i politika te znanost i komunikacija. Ta podjela pokazuje da problem nije jednostran. Istraživači moraju znati kako njihovi nalazi ulaze u svakodnevni život, političke institucije moraju razumjeti granice i snagu dokaza, a komunikatori moraju razdvojiti objašnjenje od senzacionalizma.

Područje znanosti i društva posebno se odnosi na participativne pristupe. Građani nisu samo publika kojoj se rezultati priopćavaju na kraju procesa. Oni mogu pridonijeti izboru tema, opisati lokalne probleme i ukazati na posljedice koje se u velikim bazama podataka ne vide odmah. Takvo sudjelovanje ne zamjenjuje stručnost, ali je može usmjeriti prema stvarnim potrebama.

Ženeva: od dokaza do javnih politika

Ženevski događaj održava se u Campusu Biotechu od 13.30 do 18 sati po srednjoeuropskom vremenu. Program je usmjeren na pitanje kako znanstveni dokazi mogu bolje oblikovati javne politike i kako participativni pristupi mogu približiti znanost, politiku i društvo.

Javna politika rijetko se donosi na temelju samo jednog istraživanja. Ona uključuje više vrsta podataka, procjenu mogućih posljedica, raspodjelu resursa i vrijednosne odluke. Znanost može pokazati što je vjerojatno, koje su opcije učinkovitije i gdje postoje rizici, ali ne može sama odlučiti što je društveno prihvatljivo. Zbog toga je dijalog između stručnjaka i donositelja odluka važan, osobito kada su posljedice dugoročne.

Participacija u tom procesu može imati različite oblike. To mogu biti javne rasprave, rad sa zajednicama, uključivanje pacijenata u istraživanja ili objašnjavanje razloga zbog kojih se određena mjera predlaže. Kada ljudi razumiju kako je odluka nastala, lakše je prihvatiti i činjenicu da se preporuke mogu promijeniti ako se pojave novi dokazi.

Pariz: zdravlje u informacijskom prostoru

Pariški program održava se na Paris Peace Forumu od 14.15 do 15.15 sati. Bavi se zdravstvenim informacijskim prostorom, digitalnim tehnologijama, odgovornošću medija i tehnoloških aktera te donošenjem informiranih zdravstvenih odluka za mlađe generacije.

Digitalni prostor omogućio je brz pristup zdravstvenim informacijama, ali je istodobno povećao količinu netočnih i manipulativnih sadržaja. Problem nije samo u tome što se pogrešna tvrdnja može proširiti. Teže je i prepoznati razliku između ozbiljnog neslaganja među stručnjacima i namjernog stvaranja sumnje. Mlađe generacije odrastaju u tom prostoru, pa je sposobnost procjene izvora dio zdravstvene pismenosti.

Odgovornost nije samo na pojedincu koji čita. Mediji biraju kako će predstaviti rezultate, platforme odlučuju koje će sadržaje pojačati, a zdravstvene institucije moraju biti dovoljno jasne i brze da ne ostave prazan prostor za glasine. Suradnja među tim akterima može smanjiti štetu, ali samo ako uključuje otvoren razgovor o načinu rada digitalnih sustava.

Uključiti znanstvenike, liječnike i zajednice

WHO pokret okuplja znanstvenike, donositelje odluka, zdravstvene radnike, komunikatore, civilno društvo, mlade i zajednice. Takav popis nije protokolarni dodatak. Svaka od tih skupina vidi drugi dio problema. Istraživač vidi metodologiju, liječnik posljedice odluke u praksi, pacijent iskustvo sustava, novinar način na koji se informacija razumije, a mladi način na koji se sadržaj širi među vršnjacima.

Suradnja ipak ne znači da svi moraju govoriti istim jezikom. Naprotiv, potrebno je prevesti stručne pojmove u jasne poruke, ali ne izgubiti nijanse. Reći da je neki postupak „siguran” nije isto što i objasniti koliki je rizik, za koga postoji i kako se uspoređuje s drugim mogućnostima. Povjerenje raste kada se složenost ne skriva, nego objašnjava.

Svjetski dan znanosti i znanstvena diplomacija

WHO-ovo lansiranje uklapa se u širi međunarodni povod. UNESCO za Svjetski dan znanosti za mir i razvoj 2026. ističe temu „Common ground through science diplomacy”, odnosno zajedničko tlo kroz znanstvenu diplomaciju. Znanstvena suradnja može povezati institucije i zemlje i onda kada politički odnosi nisu jednostavni.

Znanost ne uklanja razlike, ali stvara prostor za razmjenu podataka, metoda i iskustava. U području zdravstva to je osobito važno jer se bolesti, klimatski rizici i informacijski utjecaji ne zaustavljaju na granicama. Zajednički standardi i razmjena znanja mogu pomoći da se odluke temelje na usporedivim dokazima.

Pokret kao dugoročni razgovor

Globalno lansiranje 10. studenoga početak je, a ne završetak inicijative. Njegov će se učinak mjeriti time hoće li se nakon događaja nastaviti suradnja između institucija i zajednica. Pitanje povjerenja ne rješava jedna kampanja. Ono se gradi kroz svakodnevne odluke, jasnu komunikaciju i spremnost da se prizna kada se nešto još ne zna.

Together for Science and Health zato povezuje dvije potrebe. Znanost mora biti dovoljno čvrsta da podupre odgovorne odluke, ali i dovoljno otvorena da joj se može postavljati pitanja. Zdravlje za sve ne ovisi samo o novim otkrićima, nego i o tome hoće li ljudi razumjeti dokaze, sudjelovati u razgovoru i moći vjerovati institucijama koje ih koriste.