Dubrovnik postaje grad medijske pismenosti: UNESCO-ov MIL Cities događaj povezuje baštinu i provjeru informacija

Dubrovnik 3. studenoga postaje jedno od središta UNESCO-ova programa medijske i informacijske pismenosti. Događanje pod naslovom „Cities for Enlightened Citizens” povezuje Grad Dubrovnik, UNESCO i Grad Al Rayyan u Kataru, a cilj mu je pokazati kako se sposobnost provjere informacija može razvijati u svakodnevnom urbanom životu, izvan učionice.

Medijska pismenost u javnom prostoru

Medijska i informacijska pismenost često se povezuje sa školskim satom, radionicom ili razgovorom o društvenim mrežama. Dubrovnik je postavlja u širi prostor grada. Građani i posjetitelji susreću se s informacijama dok hodaju, posjećuju kulturne lokacije, čitaju turističke poruke ili objavljuju sadržaj o gradu.

Grad je istodobno fizički prostor i informacijski sustav. Ono što se o njemu govori utječe na način na koji ga ljudi doživljavaju. Fotografija, povijesna tvrdnja ili kratka objava može oblikovati sliku o baštini jednako snažno kao službena interpretacija. Zato je važno znati odakle informacija dolazi, na čemu se temelji i što izostavlja.

Središnji program 3. studenoga

Središnji hibridni događaj održava se 3. studenoga od 10 do 13 sati po srednjoeuropskom vremenu. Dubrovački dio uživo predviđen je od 10 do 11 sati, a program se nastavlja povezivanjem s međunarodnim sudionicima. U njemu sudjeluju gradski čelnici, obrazovne ustanove, mediji, civilno društvo, poslovni sektor, kulturne organizacije i građani.

Teme uključuju dezinformacije, preopterećenje informacijama i građansko sudjelovanje. To su problemi koji se ne rješavaju samo upozorenjem da treba biti oprezan. Potrebno je vježbati provjeru izvora, uspoređivati različite prikaze, prepoznati emocionalno manipuliranje i razumjeti kako se sadržaj širi kroz digitalne platforme.

Dubrovnik kao učionica

U Dubrovniku će učenici sudjelovati u potrazi za blagom baštine. Tijekom aktivnosti učit će provjeravati fotografije, objave na društvenim mrežama, povijesne tvrdnje i slike generirane umjetnom inteligencijom. Igra koristi grad kao stvarni prostor učenja, a baština postaje materijal za istraživanje, ne samo pozadina za fotografiranje.

Takav pristup može biti posebno koristan jer učenici ne dobivaju apstraktni primjer. Oni promatraju mjesto koje poznaju ili koje posjećuju, uspoređuju detalje i pitaju se je li neka tvrdnja potkrijepljena. Provjera postaje konkretan postupak: pogledati predmet, pronaći kontekst, usporediti prikaz i odvojiti činjenicu od pretpostavke.

Činjenice, mitovi i identitet grada

Povijesni gradovi često nose velik broj priča. Neke su potvrđene dokumentima, neke su dio usmene predaje, a neke nastaju nedavno kroz turističke opise ili objave na internetu. Problem nije u tome što grad ima legende. One mogu biti vrijedan dio kulturnog identiteta. Problem nastaje kada se legenda predstavi kao provjerena činjenica bez objašnjenja.

Medijska pismenost ne znači da se svaka priča mora odbaciti ako nije znanstveni dokaz. Ona znači da treba znati kakvu vrstu priče čitamo. Povijesni izvor, usmena predaja, turistički slogan i digitalno generirana slika nemaju istu težinu. Kada se razlika objasni, baština postaje bogatija, a ne siromašnija.

Pokretanje MIL Cities Chaptera

Jedan od ishoda događanja bit će pokretanje MIL Cities Chaptera UNESCO-ova MIL Alliancea, međunarodne platforme suradnje gradova. Ideja je povezati lokalne vlasti, obrazovne i kulturne ustanove, medije i građane u trajnu mrežu koja će razvijati medijsku i informacijsku pismenost.

Takva platforma može pomoći gradovima da razmijene metode i iskustva. Neki će imati dobre programe za mlade, drugi će razvijati provjeru turističkih informacija, treći će raditi s lokalnim medijima. Razmjena omogućuje da se uspješni modeli prilagode drugim sredinama, ali i da se izbjegne pretpostavka da postoji jedno rješenje za sve gradove.

Zašto su važni kulturni radnici

Kulturne organizacije imaju posebnu ulogu u ovom procesu. Muzeji, arhivi, knjižnice i baštinske ustanove čuvaju izvore, ali ih također tumače i predstavljaju javnosti. Njihovi programi mogu pomoći građanima da nauče razlikovati izvorni predmet od reprodukcije, dokument od interpretacije i suvremenu obradu od povijesnog zapisa.

Medijska pismenost zato nije samo obrana od lažnih vijesti. Ona je i sposobnost da se kulturni sadržaj čita s pažnjom. Posjetitelj koji zna postaviti pitanje o podrijetlu fotografije ili datumu dokumenta bolje razumije i sam grad. Kritičko čitanje postaje oblik brige za baštinu.

Informirani građani u digitalnom gradu

Gradovi danas komuniciraju kroz službene stranice, društvene mreže, digitalne ekrane i aplikacije. Građani istodobno proizvode vlastite prikaze grada. U tom se prostoru službena informacija i osobni dojam stalno susreću. To povećava mogućnost sudjelovanja, ali i rizik da se netočna tvrdnja proširi prije nego što je itko provjeri.

Program „Cities for Enlightened Citizens” polazi od toga da su građani više od primatelja poruka. Oni mogu postavljati pitanja, dopunjavati podatke i upozoravati na pogreške. Informirani građanin nije onaj koji zna sve, nego onaj koji zna kako doći do pouzdanijeg odgovora i kada treba pričekati s dijeljenjem sadržaja.

Dubrovnik kao međunarodni primjer

Dubrovnik je za ovu temu posebno zanimljiv jer je istodobno povijesni grad, turističko odredište i snažan digitalni simbol. Slike njegovih zidina i ulica putuju svijetom, često bez objašnjenja mjesta i vremena nastanka. Svaki takav prikaz može biti prilika za učenje, ali i izvor pogrešne predodžbe.

Povezivanje UNESCO-a, grada i lokalnih učenika pokazuje da zaštita baštine uključuje i način na koji se o njoj govori. Baština se ne čuva samo restauracijom kamena. Čuva se i odgovornim opisom, razlikovanjem izvora i poštovanjem zajednice koja u prostoru živi.

Od događaja do svakodnevne navike

Središnji događaj 3. studenoga traje nekoliko sati, ali njegova je ambicija dugoročnija. Medijska i informacijska pismenost postaje korisna tek kada se primjenjuje svakoga dana: prije dijeljenja fotografije, tijekom čitanja povijesne tvrdnje, u razgovoru o kulturnoj baštini ili pri procjeni slike koju je stvorila umjetna inteligencija.

Dubrovnik kroz MIL Cities dobiva priliku pokazati da kulturni grad nije samo mjesto koje treba gledati. On je prostor u kojem se uči kako gledati. Kada građani znaju provjeriti informacije, baština dobiva pouzdaniji javni život, a sudjelovanje u gradu postaje odgovornije.