Povežite se s nama

Izložbe

Venecijanski bijenale 2026: kako ‘In Minor Keys’ Koyo Kouoh sluša svijet izvan glavnog tona

Venecijanski bijenale 2026. slijedi posthumnu viziju Koyo Kouoh: In Minor Keys otvara prostor tišim glasovima, kolektivnom znanju i kritičkom razgovoru.

Objavljeno

-

Posjetitelji i suvremena umjetnost u venecijanskom izložbenom prostoru

Sedamnaesti studenoga pripada završnom tjednu 61. Međunarodne izložbe umjetnosti La Biennale di Venezia: njezin je završetak predviđen za 22. studenoga 2026. U tom će razdoblju javni program u Arsenalu otvoriti prostor performansima, predavanjima i debatama. Takav završni naglasak odgovara temeljnoj zamisli izložbe: pozornost ne usmjeriti samo prema umjetničkom predmetu i velikoj izložbenoj gesti, nego i prema susretu, slušanju i razmjeni znanja.

Izložba nakon kustosice

Izložba In Minor Keys održat će se od 9. svibnja do 22. studenoga 2026. u Giardinima, Arsenalu i na drugim lokacijama. Realizirana je prema već definiranoj zamisli Koyo Kouoh, koja je preminula u svibnju 2025. Njezina posthumna prisutnost zato nije tek posveta uz naslov, nego temelj projekta.

Kouoh je odredila teorijski okvir, umjetnike i radove, autore kataloga, vizualni identitet i arhitekturu prostora. Taj opseg odluka važan je za razumijevanje autorstva: riječ je o razrađenoj kustoskoj viziji, a ne o naknadnom pokušaju da se iz nekoliko ideja izvede moguća izložba. Njezina se zamisao prenosi i izborom sadržaja i načinom na koji će ga publika susretati.

Izvan glavnog tona

Naslov In Minor Keys može se čitati kao poziv na promjenu registra. Glazbena slika ne mora značiti povlačenje ili manjak ambicije; ona sugerira osjetljivost za ono što se teže čuje kada prevladavaju monumentalnost i spektakl. U tom je smislu izložba usmjerena prema tišim, kolektivnim i relacijskim oblicima znanja.

Takav pomak ne suprotstavlja jednostavno veliko i malo. Bijenale ostaje velika međunarodna platforma, ali se pitanje premješta s razmjera na način gledanja. Umjesto očekivanja da rad odmah proizvede snažan vizualni učinak, ova kustoska zamisao traži pažnju prema odnosima koje umjetnost uspostavlja. Slušanje ovdje postaje korisna slika za gledanje koje ne želi unaprijed odrediti što je središnje, a što sporedno.

Advertisement

Motivi umjesto sekcija

Glavnu izložbu čini 110 umjetnika, dvojaca, kolektiva i organizacija. Ona nije organizirana u klasične sekcije, a među njezinim su motivima Shrines, Procession, Oases i Schools. Već ta odluka mijenja očekivanje izložbenog reda: umjesto jasno odvojenih tematskih cjelina, naglasak je na motivima kroz koje se može razmišljati o povezanosti radova.

Nazivi prizivaju svetišta, procesiju, oaze i škole, odnosno različite mogućnosti okupljanja, kretanja, predaha i učenja. To su mogući interpretativni ulazi, ne dokaz da svaki rad pripada jednoj unaprijed utvrđenoj kategoriji. Njihova je vrijednost upravo u tome što dopuštaju da se izložba čita kroz odnose, a ne samo kroz podjele. Izostanak klasičnih sekcija pritom sam po sebi ne jamči otvorenost; presudno će biti kako će se ti odnosi uspostaviti u prostoru.

Geografija bez jednog središta

Snaga afričkih i drugih perspektiva važan je aspekt ove kustoske koncepcije. Ona otvara mogućnost da se međunarodna umjetnička izložba ne razumije samo kao okupljanje različitih geografija, nego i kao susret različitih načina proizvodnje znanja. Pitanje nije jedino tko je prisutan, nego i kojim se iskustvima dopušta da oblikuju jezik izložbe.

Uz glavnu izložbu najavljeno je 100 nacionalnih predstavljanja, a sedam zemalja sudjelovat će prvi put. Te brojke opisuju širinu bijenalskog okvira, ali ih treba razlikovati od izbora 110 sudionika glavne izložbe. Nacionalna predstavljanja i kustoska koncepcija nisu ista razina programa: prvo ističe strukturu sudjelovanja, dok drugo predlaže način povezivanja umjetničkih pozicija.

Snaga i rizik zajedničkog jezika

Usmjerenost prema iscjeljenju, ekologiji, obiteljskim povijestima i kolonijalnom nasljeđu omogućuje povezivanje različitih iskustava. Istodobno, ponavljanje tih motiva nosi rizik da posebnost pojedinog rada ustupi mjesto prepoznatljivom bijenalskom jeziku. Zajednička tema može otvoriti razgovor, ali može postati i obrazac kroz koji se vrlo različite prakse počinju čitati na sličan način.

Advertisement

Tu leži važna napetost projekta. Tiši ton nije automatski precizniji, kao što kolektivnost nije sama po sebi jamstvo razlike. Doseg ove vizije ovisit će o tome koliko zajednički motivi dopuštaju pojedinačnim radovima da zadrže vlastitu složenost. Snaga afričkih i drugih perspektiva osobito je važna ako se ne svede na potvrdu već poznatih tematskih očekivanja.

Završnica kao prostor razgovora

Od 13. do 22. studenoga u Arsenalu će se održavati javni program performansa, predavanja i debata. Završni tjedan tako neće biti samo posljednja prilika za obilazak, nego i vrijeme u kojem će razgovor postati izričit dio programa.

U tome se sažima i zahtjev koji In Minor Keys postavlja pred veliku izložbenu instituciju: kako dati prostor onome što ne nastupa najglasnije, a da ga se ne pretvori u još jedan dominantni obrazac. Posthumna vizija Koyo Kouoh važna je upravo kao pokušaj promjene pažnje. Njezino mjerilo nije samo širina okupljanja, nego mogućnost da različiti glasovi ostanu različiti i kada dijele isti izložbeni prostor.

Advertisement
Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije