U srcu Vatikana, u sjeni stoljetne tradicije, odvija se neobična drama. Nakon iznenadne smrti pape, kardinali iz cijelog svijeta okupljaju se na konklavi kako bi izabrali svog sljedbenika. Na čelu ovog delikatnog zadatka nalazi se kardinal Lawrence, čovjek zadužen za osiguranje glatkog tijeka izbora. Međutim, kako se konklava odvija, postupno se otkrivaju mračne tajne koje će imati dubok utjecaj na izborni rezultat, a posljednja od njih posebno će šokirati sve prisutne.

Kao i u svakom izboru, čak i onima koji se odnose na vjerske institucije, ambicija vodi do neetičnih taktika kako bi se diskreditirali potencijalni rivali. Ovaj element je vjerodostojan, a činjenica da su birači podijeljeni između konzervativaca, liberala i umjerenih, koji pokušavaju kontrolirati budućnost Crkve i oblikovati je po svojoj slici, dodatno pridonosi realizmu priče.

Stalni zapleti i njihov sadržaj su ono što pokreće vjerodostojnost pripovijesti. Iako film ne doseže visine socijalno-političkog majstorstva Johna le Carréa i Grahama Greenea, njegova pulpirana kvaliteta, slična Fredericku Forsythu, čini ga zanimljivim.

Stanley Tucci, uvijek pouzdan glumac, i Ralph Fiennes, koji vjerodostojno glumi zbunjenog protagonista koji pokušava sve držati pod kontrolom, ali se stalno suočava s preprekama, predvode glumačku postavu. Uzbudljivost filma pojačavaju glazbena partitura Volkera Bertelmanna i dizajn zvuka i miksinga Bena Bairda i Valentina Giannija, koji naglašavaju ključne trenutke i zaslužuju nominaciju za Oscara u obje kategorije.

Stéphane Fontaineova kinematografija ima estetiku sličnu slikarstvu, što dodaje veličanstvenost i svečanost vizualnom prikazu. Produkcijski dizajn Suzie Davies smješta gledatelja u središte Vatikana. Nažalost, narativa ne dostiže iste visine umjetničke izrade kao vizualni elementi.

Iako “Papa’s Last Stand” neće biti remek-djelo, to je uzbudljiv i intriganti film koji će vas držati na rubu sjedala. Uzvratit ćete se kući s osjećajem zadovoljstva, a možda i s nekoliko novih pitanja o politici i vjeri.