The Punisher: One Last Kill (2026) – Krvavi povratak Franka Castlea

Nakon što se pojavio u seriji Daredevil: Born Again, Jon Bernthal ponovno oblači kultni prsluk s nacrtanom lubanjom u novom Marvelovom specijalu (Special Presentation) pod naslovom The Punisher: One Last Kill. Za sve obožavatelje koji su čeznuli za sirovim, uličnim i beskompromisnim tonom kakav je Punisher imao u svojim Netflixovim danima, ovaj 48-minutni specijal donosi upravo to – najbrutalniju i najkrvaviju akciju koju smo u MCU-u vidjeli u posljednjih nekoliko godina. No, iako je riječ o vrhunskoj dozi adrenalina, postavlja se pitanje nudi li ovaj projekt išta novo za evoluciju samog lika.

Radnja: Posljednji trzaj osvete i nova prijetnja

Naslov specijala donekle je ironičan. Priča se otvara u tmurnoj četvrti “Mala Sicilija” (Little Sicily) u New Yorku, gdje Frank Castle sustavno eliminira kriminalnu obitelj Gnucci, ljude za koje vjeruje da su posljednji preostali akteri povezani s ubojstvom njegove obitelji. Nakon što izvrši ono što je trebalo biti njegova “posljednja osveta”, Frank zaključava svoju opremu i pokušava se suočiti s prazninom koja je ostala.

Međutim, mir ne traje dugo. Kriminalno podzemlje koristi novonastali vakuum moći, a nemilosrdna šefica mafije Ma Gnucci (izvrsna Judith Light) raspisuje golemu ucjenu za Frankovu glavu. Kada val nasilja zaprijeti nevinim stanarima njegove zgrade, Frank je prisiljen ponovno uzeti oružje u ruke kako bi zaštitio one koji se ne mogu braniti sami.

Ono što je sjajno: Brutalna akcija i Bernthalova izvedba

Prva polovica specijala funkcionira kao spori, atmosferski psihološki triler. Redatelj Reinaldo Marcus Green (koji je s Bernthalom već radio na izvrsnoj seriji We Own This City) briljantno prikazuje Frankov PTSP kroz košmarne, gotovo hororske sekvence u kojima Castle halucinira svoje pale suborce i preminulu kćer. Jon Bernthal ponovno dokazuje da je rođen za ovu ulogu – njegova izvedba savršeno oscilira između maničnog bijesa i duboke, tihe patnje.

Druga polovica specijala, koja traje gotovo 25 minuta, pretvara se u čisti, nepatvoreni akcijski spektakl. Strukturalno podsjećajući na filmove The Raid i John Wick, Frank se bori za goli život protiv vojske maskiranih plaćenika unutar zgrade i na njezinim krovovima. Koreografija borbi i kaskaderski potezi su vrhunski, a Frank koristi sve što mu padne pod ruku – od olovaka i noževa do teškog automatskog oružja. Nasilje je eksplicitno, visceralno i beskompromisno, što će definitivno zadovoljiti hardcore obožavatelje stripa.

Ono što frustrira: Tapkanje u mjestu i narativni obrat

Glavni problem filma One Last Kill leži u njegovom scenariju (kojeg su suautorizirali Green i sam Bernthal). Unatoč kratkom i dinamičnom trajanju, priča previše puta ponavlja već viđeni emocionalni ciklus Franka Castlea. Ponovno gledamo Franka koji je “završio s osvetom”, ponovno pati zbog gubitka obitelji na identičan način kao u Netflixovim sezonama, i ponovno biva uvučen u borbu. Lik ne doživljava nikakav stvarni napredak niti evoluciju; ovaj specijal više djeluje kao “kratki intermezzo” ili tehnički dokaz koncepta (proof of concept) za potencijalni dugometražni film, nego kao zaokružena, smislena priča.

Također, iako se radnja odvija nakon prve sezone Daredevil: Born Again, specijal je potpuno izoliran. Nema nikakvih poveznica s širim MCU-om, niti post-kreditnih scena koje bi najavile njegov idući korak (poput šuškanja o pojavljivanju u novom Spider-Manu). Za neke će ova autonomija biti plus, ali za priču koja nosi naslov “Posljednje ubojstvo”, završetak ostavlja dojam da smo se samo vratili na početnu točku.

The Punisher: One Last Kill je mračan, krvav i nevjerojatno zabavan akcijski specijal koji podsjeća gledatelje zašto je Jon Bernthal najbolji Frank Castle kojeg smo ikada imali. Tehnička izvedba, atmosfera i koreografija borbi su na najvišoj razini. Ipak, zbog recikliranja istih emocionalnih motiva i manjka hrabrosti da se lik odvede u nekom novom smjeru, specijal ostaje “samo” izvrstan komad akcije koji će vas ostaviti gladnima za nečim konkretnijim.