Izložba autorice Jasmine Krajačić „NOBODY IS PERFECT“ u Galeriji „Idealni grad“ Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, Argentinska 5 (Gajnice) Ulaz je slobodan!
Izložbu možete razgledati do 6.12.2024. godine
radno vrijeme galerije: pon – pet od 10.00 do 18.00 sati.
NOBODY IS PERFECT
Ove jeseni, dok su tekle posljednje pripreme za izložbu Jasmine Krajačić u Galeriji Idealni grad u Gajnicama, zagrebačka je likovna publika mogla uživati i u zanimljivoj izložbi ˝Jedna za sve – sve za jednu / Klub likovnih umjetnica 1927 – 1940.˝. Ta je izložba, održana u Galeriji Klovićevi dvori, izvrsno pokazala s kakvim su se sve problemima, kritikama i predrasudama suočavale naše likovne umjetnice u razdoblju između Prvog i Drugog svjetskog rata, te kako su zajedničkim nastupima kroz Klub uspjevale pokazati da zaslužuju da se njihova djela predstave i najširoj kulturnoj javnosti. Od trenutka osnutka njihova Kluba prošlo je gotovo stoljeće i prilike su se za likovne umjetnice, na sreću, s vremenom, stubokom promijenile, toliko da suvremenim likovnim svijetom žene gotovo da prevladavaju.
Karijera akademske grafičarke Jasmine Krajačić započela je pola stoljeća nakon gašenja tog Kluba umjetnica, no i ona je u likovni život kročila u svojevrsnom ˝klupskom˝ okruženju, naime prvu zapaženiju izložbu, nakon onih grupnih, studentskih, imala je u tadašnjoj Galeriji Spektar u Novom Zagrebu, gdje je nastupila uz kolegice s Akademije likovnih umjetnosti, danas također eminentne umjetnice – Ines Krasić i Anu Pohl. Pisac predgovora kataloga izložbe, likovni kritičar Damir Grubić, opisao je tada Jasminine radove kao ˝ … psihodelične slike jakih optičkih privida i unutrašnjeg dinamizma˝, kao i da ˝ …raskošna eksplozivnost njezinih prizora podsjeća na vizualne efekte video spotova. ˝ Tada, u turobnoj (po)ratnoj atmosferi prve polovice devedesetih, doista smo ˝gutali˝ video spotove, koji su u to vrijeme, u najboljim varijantama, bile ultimativne kratke art forme najvišeg ranga, a psihodelični koloristički srazovi bili su osvježenje u sivoj i neizvjesnoj svakodnevici.
S današnje pozicije moglo bi se dakle zaključiti da je već tada Jasmina Krajačić, koja je bila netom friško diplomirala u klasi profesora Miroslava Šuteja, dobro znala kojim likovnim putevima želi ići, te da njima odlučno i samosvjesno kroči eto već niz desetljeća. Ostala je do danas dosljedna nekim ˝izvornim˝ mladanačkim postulatima, no jednako tako uvijek spremna poći kojekakvim˝stramputicama˝, ne bi li istražila i nove, neistražene tehničke, tematske, formalne ili predstavljačke mogućnosti.
Jasmina Krajačić je tako, u više desetljeća prisutnosti na našoj art sceni iskušavala različite slikarske, grafičke, dizajnerske, medijske formate i tehnike, nudila i figurativne i apstraktne teme i motive, portretirala i fraktalizirala, ˝oživljavala˝ Himere i rock starove, uvijek u pozadini nudeći i diskretan, osoban društveni komentar svijeta oko nas i položaja umjetnosti u njemu.
Na nekoliko posljednji izložbi kao da se, u nešto uvećanom mjerilu, vratila pak opartističkim poigravanjima kojima je, vidjeli smo u gore navedenim citatima, bila sklona već na počecima izlagačke karijere. Njezini katkad kružni a drugi put kvadratni akrilici tako su postali prostori jakih kolorističkih (psihodeličnih?) sukobljavanja/susretanja geometriziranih formi, među kojima, pomalo opsesisvno kompulzivno, prevladavaju krugovi, puni i prepolovljeni, centrirani, van fokusa i superponirani, u koje prodiru druge, neki put i nepravilne sjene i likovi. Konstrukcijska shema u nastanku se kompjutorski skicira a potom ručno oslikava i takvom strojno-manualnom kombinatorikom umjetnica pokušava postići savršenstvo otiska, koji bi u svojoj mehaničnosti trebao biti uvijek jednako kvalitetan, na neki način savršen u beskonačnoj printabilnosti, no ruka nije dizajnirana na taj način, pa sitne nesavršenosti daju i prikrivenu, pomalo ironičnu, anti-kiborg spregu etike i estetike. Uostalom, u tome valjda i jest čar umjetnosti, pokušavati uvijek s najboljim namjerama i najvišim ambicijama ali nikada ne zaboravljajući da je dosezanje savršenstva i nemoguće i nepotrebno. ˝Nobody is perfect˝, tvrdi umjetnica a potvrđuju oni iskusniji i razumniji, zato treba pokušati opušteno uživati i u ovoj istoimenoj izložbi, ne odustajući ipak ni u umjetnosti niti u životu od dobrih namjera i uz njih prigodno visokih ambicija! (Saša Pavković)
O autorici:
Jasmina Krajačić rođena je u Zagrebu. Nakon završene škole Primijenjenih umjetnosti,smjer slikarstvo, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu.1992.diplomirala je na grafičkom odjelu,u klasi prof.M. Šuteja. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik. Član je HDLU-a i HZSU-a.
