Genetska misterija zašto mačke predu možda će konačno biti riješena

Studija iz Japana identificirala je potencijalne gene odgovorne za mačje predenje, a otkriće bi nam moglo pomoći da shvatimo zašto naši krzneni pratitelji ispuštaju ovo zadovoljno mrmljanje.

Unatoč dugom odnosu čovječanstva s domaćim mačkama ( Felis catus ), predenje ostaje tajanstveno, a njegova svrha je još uvijek predmet rasprave. Kao i pitanje računaju li se slične vokalne vibracije kod velikih mačaka također kao predenje ili je fenomen jedinstven za manje članove porodice mačaka.

Nove informacije bi na kraju mogle pomoći u rješavanju nekih od ovih otvorenih pitanja.

Analizirajući DNK i ponašanje koje su prijavili vlasnici 280 domaćih mačaka, biolog sa Sveučilišta Kyoto, Yume Okamoto, i njegovi kolege, identificirali su gen povezan s predenjem i drugim oblicima mačje vokalizacije. Vlasnici su izvijestili da mačke s kratkim tipom gena za androgene receptore više predu nego one s dugim tipom. Također je izvješteno da su mužjaci mačaka s ovim kratkim tipom gena glasniji prema ljudima.

Androgeni receptori uglavnom reguliraju testosteron, tako da duljina gena vjerojatno utječe na ponašanja povezana s testosteronom, koja uključuju vokalizaciju. Ispitivanjem ovog gena kod 11 vrsta mačaka, istraživači su otkrili da je duga verzija prisutna samo kod domaćih mačaka. Čak ni njihovi najbliži srodnici, ribarska mačka ( Prionailurus viverrinus ) i leopard mačka ( Prionailurus bengalensis ) , nisu imali duže oblike gena, što sugerira da je nastao tijekom pripitomljavanja mačaka.

Prethodna istraživanja pokazala su da čistokrvne mačke imaju veću vjerojatnost da imaju gen dugog tipa nego mješane mačke, koje su često život započele kao lutalice. Stoga istraživači sumnjaju da mačke koje su ljudi dosljedno uzgajali nisu toliko ovisne o glasovnoj komunikaciji za svoj opstanak, što omogućuje mačkama s genetskom varijacijom dugog tipa da prežive u populaciji čistokrvnih mačaka.

„Ovaj rezultat podudara se s povezanošću između predenja i vokalne komunikacije kao strategija za traženje pažnje ili podrške, što koristi preživljavanju kroz interakcije s mačkama i ljudima“, pišu Okamoto i tim u svom radu.