UNEP upozorava: svijet nije spreman za klimatsku prilagodbu, a novac za siromašnije zemlje zaostaje

Svijet nije spreman za klimatske posljedice koje već stižu, zaključuje novo izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. Adaptation Gap Report 2026 objavljen je 4. studenoga, neposredno uoči konferencije COP31 u Antalyji, koja se održava od 9. do 20. studenoga. Izvješće ne govori samo o temperaturama i emisijama. U središtu je pitanje koliko novca i kapaciteta zemlje imaju za zaštitu ljudi od poplava, suša, toplinskih valova, požara i drugih posljedica promjene klime.

Procjena je oštra. Zemljama u razvoju za klimatsku prilagodbu 2035. trebat će oko 305 milijardi američkih dolara godišnje, dok su međunarodni javni tokovi financiranja 2024. iznosili između 28,2 i 31,7 milijardi dolara.

Što je klimatska prilagodba

Prilagodba znači smanjivanje štete koju klimatski rizici mogu izazvati. To može uključivati obranu od poplava, sustave ranog upozoravanja, otpornije usjeve, hlađenje gradova, zaštitu izvora vode, jačanje zdravstvenih službi i planiranje naselja.

Prilagodba nije zamjena za smanjenje emisija. Ako se emisije ne smanje, rizici će rasti i zaštitne mjere bit će sve skuplje. No čak i uz uspješno ublažavanje promjene klime, dio posljedica već je neizbježan. Ljudi se zato moraju istodobno pripremati za ono što dolazi i smanjivati uzrok problema.

Jaz između potrebe i novca

UNEP procjenjuje da su potrebe zemalja u razvoju višestruko veće od dostupnog međunarodnog javnog financiranja. Od 2023. do 2024. tokovi su se povećali za samo oko milijardu dolara. To je premalo u odnosu na brzinu kojom se povećavaju štete i troškovi prilagodbe.

Financijski jaz nije samo računovodstveni problem. Ako se ne izgradi sustav odvodnje, poplava može uništiti kuće, škole i zdravstvene ustanove. Ako se ne uvedu rani sustavi upozorenja, ljudi mogu ostati bez vremena za evakuaciju. Ako gradovi nemaju dovoljno hlada i vode, toplinski val najviše pogađa starije osobe, djecu i ljude koji rade na otvorenom.

Ni utrostručenje možda nije dovoljno

Čak i ako se ostvari međunarodni cilj utrostručenja javnog financiranja do 2035., UNEP procjenjuje da bi to pokrilo tek 20 do 29 posto potreba zemalja u razvoju. Brojka pokazuje da se rasprava ne može svesti na pitanje hoće li se postojeća pomoć malo povećati.

Potrebna je promjena opsega. To znači stabilnije izvore novca, jednostavnije postupke i ulaganja koja se mogu provoditi godinama, a ne samo kroz kratke projekte. Prilagodba nije jednokratna infrastruktura. Klima se mijenja, pa se i rješenja moraju nadograđivati.

Najmanje razvijene zemlje i otočne države

Za najmanje razvijene zemlje i male otočne države utrostručenje bi moglo pokriti veći udio njihovih potreba, između 49 i 83 posto. Ipak, i u tom slučaju ostaje velik prostor koji nije pokriven.

Otočne države često istodobno osjećaju više pritisaka. Rast razine mora ugrožava obalu, oluje oštećuju infrastrukturu, a promjene temperature utječu na ribarstvo i opskrbu hranom. Zemlja koja je malo pridonijela globalnim emisijama može tako snositi nesrazmjerno velik dio posljedica.

Multilateralne banke i suradnja među zemljama

Financijski tokovi kroz multilateralne razvojne banke i suradnju među zemljama u razvoju porasli su s 3,8 milijardi dolara 2019. na 9,6 milijardi dolara 2024. Rast je važan, ali i dalje nije dovoljan da bi zatvorio jaz.

Razvojne banke mogu pomoći projektima koji su preveliki za lokalne proračune. No novac treba stići do zajednica koje trpe posljedice, a ne ostati na razini velikih planova. Potrebni su jasni kriteriji, lokalno sudjelovanje i nadzor nad time tko dobiva korist.

Privatni novac ne može riješiti sve

Privatno financiranje može pomoći u određenim područjima, ali prilagodba često nema brzi povrat koji bi privukao ulagače. Sustav ranog upozoravanja ili zaštita siromašne četvrti može spasiti živote, ali ne mora donositi izravnu dobit.

UNEP zato procjenjuje da bi privatni tokovi mogli smanjiti jaz za javno orijentirane mjere prilagodbe samo za približno 15 do 20 posto. Privatni sektor ima ulogu, ali javne institucije moraju financirati ono što je društveno nužno čak i kada nije tržišno isplativo.

Gubici i štete

Posebno zabrinjava podatak o Fondu za odgovor na gubitke i štete. U prvom krugu zaprimljeni su zahtjevi vrijedni 2,8 milijardi dolara, dok je početna omotnica iznosila 342 milijuna dolara. Razlika pokazuje koliko je velika potreba za pomoći nakon štete koja se više ne može spriječiti prilagodbom.

Gubitak može biti fizički, poput uništene kuće, ali i društveni i kulturni. Nestanak obale, usjeva, groblja ili prostora za zajednički život mijenja identitet mjesta. Novac ne može vratiti sve što je izgubljeno, ali može pomoći ljudima da nastave živjeti i da ne budu prisiljeni napustiti zajednicu.

Zašto će COP31 biti važan

Objava izvješća prije COP31 stavlja financiranje prilagodbe u središte pregovora. Klimatske konferencije često se pamte po ciljevima i deklaracijama, ali provedba se vidi u proračunima. Pitanje nije samo što države obećavaju, nego koliko novca mogu učiniti dostupnim, pod kojim uvjetima i koliko brzo.

Zemlje u razvoju traže predvidljivost. Ako ne znaju hoće li novac stići, ne mogu planirati bolnice, ceste, sustave vode ni zaštitu obale. Kratkoročni natječaji ne mogu zamijeniti dugoročno planiranje prostora.

Prilagodba mora početi lokalno

Globalni iznosi su važni, ali klimatska se šteta osjeća na konkretnim mjestima. Lokalna zajednica zna gdje se voda zadržava, koje su ulice najtoplije i koje skupine ne mogu lako napustiti ugroženo područje. Bez tog znanja veliki projekt može promašiti stvarnu potrebu.

Uključivanje stanovnika nije samo pitanje demokracije. Ono povećava mogućnost da se infrastruktura koristi i održava. Ljudi će lakše prihvatiti sustav zaštite ako razumiju kako radi i ako su sudjelovali u njegovu oblikovanju.

Novac i vrijeme

Izvješće UNEP-a upozorava i na vremenski problem. Što se dulje čeka, prilagodba će biti skuplja, a izbor rješenja uži. Naselje se može planirati drukčije prije nego što se izgradi, ali je teško preseliti cijeli grad nakon ponavljanih poplava.

Financiranje prilagodbe zato nije samo humanitarna pomoć. To je ulaganje u smanjenje budućih gubitaka. Svaki iznos koji se uloži u zaštitu može smanjiti trošak obnove, ali korist često nije vidljiva jer se katastrofa nije dogodila. Upravo zbog toga politički je teže objasniti važnost preventivnih ulaganja.

Spremnost se mjeri zaštitom ljudi

Naslov izvješća pita: jesmo li spremni? Prema nalazima UNEP-a, odgovor još nije potvrdan. Svijet ima znanje za mnoge mjere prilagodbe, ali nema dovoljno novca, koordinacije i političke odlučnosti.

Rasprava uoči COP31 zato treba prijeći s općih obećanja na provedive planove. Klimatska prilagodba bit će vjerodostojna tek kada ljudi u ugroženim područjima dobiju zaštitu koja postoji prije katastrofe, a ne samo pomoć nakon nje.