„Herojima slava“: dokumentarac koji ukrajinski otpor promatra kroz dva života

Dokumentarni film „Herojima slava”, čija je svečana premijera održana 21. listopada u Rodnoj kući Lavoslava Ružičke u Vukovaru, pristupa ratu u Ukrajini preko dvaju života, a ne preko kronologije bojišta. Autor Goran Rotim i redatelj Alće Marti stavljaju u središte Romana Ratušnog i Dmitra Kocjubajla, zvanog Da Vinci: dvojicu mladih ljudi različitih političkih polazišta koje je spojila obrana ukrajinske slobode. Taj izbor filmu daje jasnu ljudsku mjeru, ali i zahtjevnu temu — kako govoriti o herojstvu, a da se ne izgubi složenost osoba o kojima govori.

Dvije biografije, jedna borba

Ratušni je u filmu predstavljen kao aktivist protiv korupcije i zagovornik liberalne demokracije, dok je Kocjubajlo bio nacionalist te najmlađi zapovjednik bojne u povijesti ukrajinske vojske. Njihove se biografije ne izjednačavaju niti se političke razlike prešućuju. Naprotiv, upravo kontrast čini okosnicu priče: u trenutku kada je ugrožena neovisnost zemlje, dvojica muškaraca pronalaze zajednički cilj.

Takva postavka izbjegava naviku da ratni dokumentarac sudionike svede na funkcije ili parole. Životne pozicije ostaju različite, ali film ih prema predstavljenom sadržaju promatra kroz ono što su dijelili — spremnost da se bore za Ukrajinu. Povezujući njihove priče s obiteljima, suborcima i prijateljima, ostvarenje širi kadar izvan javno poznatih uloga i pokušava pokazati cijenu koju rat upisuje u privatne živote.

Arhiv nije samo pozadina

Arhivski materijal u ovakvom dokumentarcu ne služi tek kao ilustracija već kao svjedočanstvo vremena. U kombinaciji s iskazima ljudi koji su ih poznavali, on može zadržati distancu od svečanog tona i vratiti pogled na konkretnu svakodnevicu. „Herojima slava” zato nosi ambiciju da rat ne prikaže isključivo kao niz vojnih događaja, nego kao prostor u kojem se političko uvjerenje, prijateljstvo, obitelj i gubitak neprestano sudaraju.

Naslov pritom otvara pitanje kome se i kako daje javno priznanje. U fokusu nisu apstraktni simboli, nego Ratušni i Kocjubajlo kao pojedinci. Film ih postavlja uz širu sliku otpora, ali ne preskače činjenicu da su bili ljudi različitih pogleda. Upravo je ta napetost između razlike i zajedničke odgovornosti njegova najpotentnija idejna točka.

Zašto Vukovar mijenja kontekst premijere

Odabir Vukovara za premijeru nije tek protokolarna kulisa. Grad u hrvatskom kolektivnom pamćenju snažno nosi iskustvo opsade, razaranja i otpora, pa ukrajinska priča ondje dobiva dodatni sloj razumijevanja. Nakon projekcije održan je panel o ukrajinskom i Domovinskom ratu na kojem su, uz Rotima i Martija, sudjelovali ministar obrane Ivan Anušić te hrvatski branitelji Fanika Janko i Ivan Lukić Zolja.

Ta je poveznica razumljiva, ali traži i oprez. Hrvatsko ratno iskustvo može pomoći domaćoj publici da snažnije prepozna razmjere ukrajinske tragedije, no dva povijesna konteksta nisu ista i ne bi ih trebalo svoditi na jednostavnu paralelu. Vrijednost ovakvog filma bit će veća ako uspije otvoriti prostor za empatiju bez pretvaranja tuđe patnje u dekor za domaće analogije.

Dokumentarac kao poziv na pažljivo gledanje

„Herojima slava” stiže u trenutku kada svakodnevni tok vijesti lako pretvara rat u niz udaljenih brojki i kratkih snimki. Povratak dvama licima, njihovim uvjerenjima i ljudima koji ih pamte može biti važan korektiv takvoj otupljenosti. Umjesto da zatvori temu velikim zaključkom, dokumentarac prema predstavljenom konceptu ima priliku podsjetiti da se sloboda i demokracija u ratu ne raspravljaju samo u političkim formulama, nego se plaćaju konkretnim životima.

Vukovarska premijera je održana, a film time već ima snažan početni okvir. Njegov će stvarni doseg ovisiti o tome koliko precizno uspije sačuvati glasove svojih protagonista i onih koji su ih poznavali. Najvažnije pitanje neće biti koliko je glasna njegova poruka, nego koliko pažljivo dopušta da iz nje progovore ljudi.