IPBES upozorava na cijenu poslovanja: više od 30 mreža traži akciju za bioraznolikost

Bioraznolikost više nije samo tema zaštite prirode. Ona je postala pitanje poslovnog rizika, financiranja i odgovornosti duž cijelog lanca vrijednosti. IPBES je 4. studenoga 2026. objavio da je više od 30 mreža koje predstavljaju poduzeća, financijski sektor, civilno društvo i javne vlasti potpisalo zajedničku izjavu o djelovanju. Izjava je predstavljena u Parizu na forumu posvećenom odnosu gospodarstva i prirode.

Nijedno poslovanje nije izvan prirode

Glavni nalaz IPBES-ove procjene Business and Biodiversity jednostavan je, ali ima velike posljedice: sva poduzeća, u svim sektorima, imaju utjecaje na bioraznolikost i doprinose prirode ljudima te o njima izravno ili neizravno ovise. Čak i poslovanje koje ne radi izravno s tlom, vodom ili sirovinama ovisi o energiji, infrastrukturi, dobavljačima i potrošačima koji su povezani s prirodnim sustavima.

To znači da se bioraznolikost ne može svesti na izdvojeni projekt sadnje drveća ili donaciju za zaštićeno područje. Poslovna odluka o lokaciji tvornice, nabavi sirovina, transportu, dizajnu proizvoda i odlaganju otpada može utjecati na ekosustav daleko od sjedišta kompanije.

Ako se utjecaj promatra samo na mjestu na kojem nastaje, lanac ostaje nevidljiv. Proizvod može izgledati čist u jednoj zemlji, dok se najveći pritisak događa u rudarstvu, poljoprivredi, šumarstvu ili energetici na drugom kontinentu.

Gdje nastaje najveći pritisak

FAO-ov prikaz IPBES-ove procjene među sektorima s relativno visokim kvantificiranim izravnim utjecajima navodi poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo, proizvodnju električne energije i energije, rudarstvo i vađenje, građevinarstvo te prijevoz i skladištenje. To nisu jedini sektori koji djeluju na prirodu, nego područja u kojima je utjecaj moguće snažno povezati s korištenjem prostora, resursa i infrastrukture.

Problem je u tome što kompanije još rijetko javno prikazuju tu sliku. IPBES i FAO navode da manje od jedan posto javno izvještavajućih kompanija u svojim izvještajima spominje utjecaje na bioraznolikost. To ne znači da manje od jedan posto poduzima bilo kakvu mjeru. Znači da javni izvještaji uglavnom ne pokazuju što se događa s prirodom unutar poslovnog modela.

Bez podataka nema ni odgovornosti. Ako kompanija ne zna o kojim vrstama, staništima i ekosustavima ovisi njezin lanac opskrbe, teško može dokazati da je smanjila štetu. Isto vrijedi za banke i fondove koji financiraju projekte, a rizik prirode promatraju samo kao vanjski problem.

Novac koji ide u suprotnom smjeru

IPBES procjenjuje da je 2023. oko 7,3 bilijuna američkih dolara javnih i privatnih financijskih tokova imalo izravno negativne učinke na prirodu. Od toga se približno 4,9 bilijuna odnosi na privatne financije, a oko 2,4 bilijuna na javne okolišno štetne subvencije. Za očuvanje i obnovu bioraznolikosti bilo je usmjereno oko 220 milijardi dolara.

Brojke nisu jednostavna bilanca ukupne štete. Ne znači da je svaki dolar iz navedenih tokova izravno uništio jedno stanište, niti da 220 milijardi automatski proizvodi dobar rezultat. One pokazuju nesrazmjer između količine kapitala koji može pojačati pritisak i novca koji je usmjeren na zaštitu i obnovu.

Takav nesrazmjer čini dobrovoljne kampanje nedovoljnima. Kompanija može istodobno financirati projekt obnove i održavati lanac opskrbe koji potiče degradaciju. Ako se temeljna pravila ne promijene, očuvanje ostaje dodatak poslovanju, a ne kriterij prema kojem se poslovanje procjenjuje.

Što traži zajednička izjava

Izjava više od 30 mreža traži transformativnu promjenu kroz suradnju poduzeća, vlada, financijskih aktera, udruga, nevladinih organizacija i istraživača. Naglasak je na provedbi globalnih ciljeva do 2030., ali sama izjava nije pravno obvezujući propis. Ona je poziv na promjenu smjera, a ne dokaz da je promjena već provedena.

IPBES preporučuje više od jednog pokazatelja. Ovisno o poslovnoj odluci, treba procijeniti pokrivenost, točnost i odzivnost različitih metoda mjerenja. Jedna brojka ne može opisati stanje šume, riječnog sustava, oprašivača i kvalitete tla istodobno.

Zato je potreban sustav podataka koji povezuje lokalni ekosustav s poslovnom odlukom. Nije dovoljno napisati da kompanija “brine o prirodi”. Potrebno je pokazati koje je područje promijenila, koji se pritisak smanjio, koje se vrste vraćaju i tko je provjerio rezultat.

Od obećanja do odgovornosti

Najvažnije pitanje nakon procjene nije hoće li kompanije govoriti o bioraznolikosti. O tome se već govori. Pitanje je hoće li se ta tema pojaviti u ugovorima, kreditnim uvjetima, javnim potporama, investicijskim odlukama i odgovornosti uprava.

Za Hrvatsku i Europu to znači da se priroda ne smije tretirati samo kao turistički resurs ili ukras razvojne strategije. Poljoprivreda, promet, gradnja, energetika i upravljanje obalom ovise o istim ekosustavima koje mogu oslabiti. Prijelaz prema prirodi pozitivnom gospodarstvu zato nije izdvojena politika zaštite okoliša, nego pitanje dugoročne stabilnosti.

IPBES-ova procjena ne nudi čarobno rješenje. Nudi neugodnu činjenicu: gospodarstvo je već ugrađeno u prirodu, samo se trošak toga često ne vidi u bilancama. Ako se novac i pravila ne promijene, dobrovoljne izjave ostat će važne zbog jezika, ali slabe zbog posljedica.