Kad suša ugasi isparavanje: ulična stabla hlade grad ponajprije sjenom

Ulična stabla često se predstavljaju kao jednostavno rješenje za pregrijane gradove. No njihova sposobnost hlađenja nije stalna: ovisi o vodi u tlu, lišću i trajanju toplinskog vala. Studija istraživača s Instituta za znanost i tehnologiju okoliša Autonomnog sveučilišta u Barceloni pokazuje da se tijekom istodobne vrućine i suše gubi velik dio hlađenja zraka, iako krošnje i dalje mogu pružiti važnu zaštitu ljudima.

Riječ je o objavi na Phys.orgu od 28. listopada 2026., dakle najbližem dostupnom prilogu zadanom datumu 30. listopada. Autori su proučavali guste ulice Barcelone i razvili prošireni model BEP-Tree, koji uzima u obzir gustoću krošanja, vlagu tla i pokazatelj toplinskog opterećenja UTCI. Model su provjerili mjerenjima mikroklime u metropolitanskom području Barcelone.

Voda pokreće nevidljivi dio hlađenja

Kada je tlo dovoljno vlažno, stablo kroz pore na listovima ispušta vodu u atmosferu. Taj proces, transpiracija, troši toplinu i snižava temperaturu zraka. U simulacijama su stabla u takvim uvjetima tijekom podneva i ranog poslijepodneva prosječno snižavala temperaturu zraka za oko 1,2 °C, uz nesigurnost od 0,4 °C. U najtoplijim dijelovima ulica smanjenje UTCI-ja, indeksa koji opisuje kako ljudi doživljavaju toplinu, dosezalo je 3,2 °C.

Učinak se ne zaustavlja na temperaturi zraka. Krošnje smanjuju i srednju zračenu temperaturu, odnosno toplinu koju tijelo prima od osunčanog asfalta, zidova i drugih površina. U najizloženijim točkama ta je razlika dosezala 12,3 °C. To objašnjava zašto ista ulica može djelovati podnošljivo pod krošnjom, a opasno vruće nekoliko metara dalje na izravnom suncu.

Suho tlo mijenja način zaštite

Kada vode ponestane, stabla zatvaraju puči kako bi smanjila gubitak vlage. Time se ograničava transpiracija, pa slabi njihovo isparavajuće hlađenje zraka. Izvorna studija, objavljena u časopisu Urban Climate, pokazuje da se u suhim uvjetima najveći dio preostale koristi premješta na sjenu. Ona blokira Sunčevo zračenje i sprječava zagrijavanje površina, a zadržava između 71 i 97 posto učinka hlađenja na toplinski stres u usporedbi s vlažnim tlom. Kod vrlo suhog tla očuvano je 43 do 84 posto tog učinka, pa zaštita slabi, ali ne nestaje.

Rezultat nosi važnu poruku za urbanu ekologiju: nije dovoljno samo posaditi drvo. Gradovi moraju osigurati prostor za korijenje, propusno tlo i očuvanje vlage u sadnim jamama. Autori predlažu vrste koje bolje podnose sušu, uključujući zimzelena stabla ili listopadne vrste koje tijekom ljetnih vrućina zadržavaju krošnju. U vrhuncima toplinskih valova ciljano navodnjavanje može pomoći, ali ono nije zamjena za promišljen izbor vrsta i dovoljno velik volumen tla.

Krošnja postaje infrastruktura javnog zdravlja

Studija ne tvrdi da će stabla sama riješiti gradske toplinske otoke. Pokazuje nešto preciznije: njihova korist ovisi o tome koji mehanizam hlađenja u danom trenutku može funkcionirati. Kad vode ima, pomažu i transpiracija i sjena. Kad je tlo suho, sjena ostaje ključna, ali samo ako stablo preživi i zadrži lišće. Zato bi planiranje zelenila trebalo povezati sadnju s upravljanjem vodom, izborom sadnog materijala i praćenjem stanja krošanja. U sve toplijem Mediteranu pitanje nije samo koliko stabala grad ima, nego mogu li ona pružiti zaklon upravo onda kada je ljudima najpotrebniji.