Karen Blixen: Babette i druge snažne žene

Naslovna junakinja ove knjige priča slavne danske spisateljice Karen Blixen, naravno, protagonistica je njezine čuvene novele “Babettina gozba”, koju u ovom omnibus-izdanju upotpunjuju dvije pripovijetke o isto tako snažnim, fatalnim ženama i, na kraju, inspirativan esej o autoričinim vlastitim životnim idejama vodiljama. Knjigu otvara kratka priča “Neispisana stranica”, amblematska za cjelokupan autoričin opus jer je iznimna pohvala uzvišenoj umjetnosti pripovijedanja, onomu do čega je Karen Blixen najviše stalo (sama je naime za sebe znala reći da je više pripovjedačica nego spisateljica).

U pričama o dvjema heroinama, “Héloïse” i “Ehrengard”, scene su postavljene tako da je sve pripremljeno za zavođenje mlade žene. No one snagom amazonke stvari okreću naglavačke: predodređeni objekt zavođenja, postaju subjekt situacije i preokreću težište moći u svoju korist, žrtvujući se pritom za svoje bližnje. U tom kontekstu figura Babette – žene četrnaest godina opterećene tugom zbog propasti svojeg političkog ideala te gubitka muža i sina, ali i vlastitog identiteta – divno se uklapa u jedan od mnogih mota Karen Blixen koje je primjenjivala na sebe, ali i na svoje junakinje: “Sve se tuge mogu podnijeti ako ih možete uključiti u priču”, što znači – u umjetnost.

KAREN BLIXEN, rođena kao Christentze Dinesen (Tanne) 1885. godine u Rugstedlundu u Danskoj. Umrla je 1962. godine u istome mjestu, na obiteljskome imanju.
Važnija su joj djela Sedam fantastičnih pripovijesti (Seven Gothic Tales, 1934), Afrička farma (poznatije kao Moja Afrika, Den afrikanse farm, 1937, u engleskoj verziji Out of Africa), Zimske pripovijesti (Vintereventyr,1942), Posljednje pripovijesti (Sidste fortællinger, 1957), Anegdote o sudbini (Skæbne-anekdoter,1958, s čuvenom pripovjetkom Babettina gozba) i Sjene na travi (Skygger paa græsset, 1960).
Knjiga Sjene na travi objavljena je u vrijeme autoričine najveće slave: godine 1960. Nobelov je komitet ponovno istaknuo Karen Blixen kao kandidatkinju za najzačajnije svjetsko priznanje za književnost, i taj put to je izgledalo kao “gotova stvar”. Na kraju Blixenova ipak nije postala laureatkinjom, ali se u javnosti utvrdila kao umjetnica koja tu nagradu “najviše zaslužuje”.
Za Drugog svjetskog rata objavila je pod pseudonimom Pierre Andrézel svoj jedini roman Putovi osvete (Gengældesens veje, 1944).
U biblioteci Na tragu klasika 2011. godine izašlo je drugo najslavnije djelo Karen Blixen – Babettina gozba.

Izdavač: Disput