Znanstvenici su proveli studiju u kojoj su analizirali krv izuzetno dugovječnih ljudi – onih koji su živjeli do 100 godina ili duže – i usporedili je s krvlju mlađih osoba. Rezultati su otkrili niz ključnih razlika koje bi mogle objasniti njihovu nevjerojatnu dugovječnost.

Jedna od najznačajnijih razlika bila je u razinama inflamacije. Kod dugovječnih osoba razine upalnih markera u krvi bile su znatno niže nego kod mlađih osoba. To je značajno jer se kronična upala povezuje s brojnim bolestima vezanim uz starenje, kao što su srčane bolesti, rak i Alzheimer.

Druga važna razlika bila je u aktivnosti telomeraza. Telomere su zaštitne kapice na krajevima kromosoma koje se skraćuju s godinama. Skraćivanje telomera povezano je sa starenjem i bolestima. Kod dugovječnih osoba telomeri su bili duži i telomerazna aktivnost bila je viša nego kod mlađih osoba. To znači da su stanice u njihovom tijelu bile bolje zaštićene od oštećenja i starenja.

Osim toga, u krvi dugovječnih osoba pronađene su i povišene razine antioksidansa. Antioksidansi pomažu u zaštiti stanica od oštećenja slobodnim radikalima, koji su uzrok oksidativnog stresa. Oksidativni stres je povezan s brojnim bolestima vezanim uz starenje.

Znanstvenici su također otkrili da dugovječnih osobe imaju specifične genetske varijacije koje su povezane s dugovječnošću. Ove varijacije utječu na različite biološke procese, uključujući imunološku funkciju, metabolizam i popravak DNK.

Iako su ova istraživanja dala dragocjene uvide u biološke faktore koji doprinose dugovječnosti, važno je napomenuti da dugovječnost nije samo rezultat genetike. Na životni vijek utječu i drugi čimbenici, kao što su način života, prehrana i okoliš.

Ipak, ova istraživanja otvaraju nove mogućnosti za razvoj novih strategija za produženje zdravog životnog vijeka. Razumijevanjem bioloških mehanizama koji stoje iza dugovječnosti, znanstvenici bi mogli pronaći načine za poticanje dugotrajnosti i sprječavanje bolesti vezanih uz starenje.