Merkur će još dugo ostati zagonetka: zašto znanstvenici žele poslati lander na najbliži planet Suncu

Merkur je najbliži planet Suncu, ali nije i najjednostavniji za istraživanje. Naprotiv, zbog snažne Sunčeve gravitacije i ekstremnih temperatura do njega je teško doći, a još je teže usporiti letjelicu dovoljno da sigurno uđe u orbitu ili se spusti na površinu. Zato je ovaj mali stjenoviti svijet i dalje jedan od najmanje razumljivih planeta u našoj neposrednoj kozmičkoj okolini.

NASA-in Mariner 10 izveo je tri preleta Merkura između 1974. i 1975. godine. Mnogo kasnije, NASA-in MESSENGER ušao je u orbitu 2011. i gotovo četiri godine prikupljao podatke o površini, unutrašnjosti i magnetskom polju. Ipak, orbiter nije mogao učiniti ono što bi lander mogao: izravno analizirati stijene i tlo na mjestu na kojem se nalaze.

Europsko-japanska misija BepiColombo trenutačno je najvažniji sljedeći korak. Očekuje se da će ući u orbitu oko Merkura krajem studenoga, dok bi znanstvena mjerenja trebala početi u travnju 2027. Misija će donijeti nove podatke o planetu, ali stručnjaci upozoravaju da će neka ključna pitanja ostati otvorena bez izravnog uzorka s površine.

Jedna od najvećih zagonetki jest golema željezna jezgra. Ona bi mogla činiti približno 85 posto polumjera planeta, što je neobično velik udio u odnosu na druge stjenovite svjetove. Jedna hipoteza kaže da je Merkur nastao od materijala bogatijeg metalom, dok druga pretpostavlja da je u ranoj povijesti planeta veliki sudar uklonio velik dio plašta i kore.

Merkur je uz Zemlju jedini drugi stjenoviti planet sa svjetskim magnetskim poljem. Ono je približno sto puta slabije od Zemljina, ali pokazuje da se u jezgri još uvijek odvijaju procesi koji stvaraju dinamo. Budući lander mogao bi povezati magnetska mjerenja s kemijom površine i tako pomoći u rekonstrukciji unutarnjeg razvoja planeta.

Još jedno pitanje odnosi se na skupljanje Merkura. Na njegovoj površini postoje oblici koji upućuju na to da se planet tijekom hlađenja smanjivao. Znanstvenici još ne znaju koliko je taj proces bio snažan i kako je povezan s hlađenjem jezgre. Tu je i tamni materijal koji prekriva velika područja, a mogao bi sadržavati ugljik ili grafit iz davne oceanske kore magme.

Sletjeti na Merkur iznimno je zahtjevno. Letjelica mora potrošiti mnogo energije da bi se oduprla Sunčevoj gravitaciji, a pri slijetanju nema atmosfere koja bi pomogla kočenju. Jedan koncept NASA-e predviđao je višegodišnje putovanje i rad landera tijekom duge merkurijanske noći, kada bi temperature bile podnošljivije. Takva misija još nije odobrena, ali znanstveni razlog za nju postaje sve jasniji.

Merkur možda nije najpopularniji planet za filmske prikaze svemira, ali upravo zato predstavlja važan test našeg razumijevanja planetarne evolucije. Ako je njegova velika jezgra posljedica rijetkog sudara, planet je iznimka. Ako je takav razvoj češći, Merkur bi mogao pomoći u objašnjenju brojnih metalom bogatih svjetova izvan Sunčeva sustava.